facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Dish​-​Is​-​Nein


Bookmark

Data

Released Siječanj 2018
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Hard rock / Industrial rock
Dodano Subota, 15 Veljača 2020
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2018
Država Europa
Etiketa Contempo Records
Catalog Number C01027CD
Edition details objavljeno: 27.1.2018.
Tags Dish​-​Is​-​Nein Contempo Records

Review

Da li vas hip-hop pjevan na njemačkom jeziku asocira na veličanstveno psovanje? Možda, uzme li se u obzir tvrdi i često grubi njemački jezik koji i za nježnog leptira ima riječ koja nosi atmosferu strašne kletve (Scmetterling).

Možete li zamisliti da (uglavnom) krha tijela pripadnika najmnogoljudnije nacije na svijetu imaju dostatne energije za sviranje čistokrvnog punka?

Možete li zamisliti da iz mora talijanskog bel canta i urođenog smisla za melodiju izroni bend čiju glazbu bez ikakve rezerve ili dileme prepoznajete kao progresivnu.

Dakako, sve je stvar percepcije, a za ovo posljednje, najbolji dokaz je bend zaista neobičnog imena, još neobičnijeg poimanja glazbe: Dish-is-nein.

Članovi benda su: Dario Parisini (gitara); Cristiano Santini (vokal, gitara); Marco Maiani (bas) i Justin Bennet (bubnjevi).

Dish-is-nein logičan je evolutivan nastavak rada kultnog benda Disciplinatha, koji je svoje zlatno doba ostvario kroz 80/90 godine prošlog stoljeća.

Siguran sam da će mnogi pokušati svrstati njihovu glazbu u pretinac alt rocka, elektronike, industrijskog metala ili pak u cyber punk.

U svakom slučaju njihova glazbena ikonografija puna je agresivnosti; provokativnost izvire gotovo iz svake riječi bilo ona politična ili apolitična, otrovna je to, ujedno ironična maska koja sugerira svojom gotovo uvijek tamnim naličjem da budućnost nema neku svijetlu perspektivu. Za njih povijest nikada ne spava i ne plaši, ona je jednostavno rečeno predznak sadašnjosti.

Umjetnički genom ove „crne ovce“ talijanske glazbe nikada ne ide u distrakciju, uvijek je to vektor direktan, okomit, neumoljiv, hipnotizirajući u svojim gitarskim, suhim i rekao bih telurijskim akordima. Marco Maiani svojim kirurškim bas zvukovima koji iz pete pumpaju adrenalin u mozak, dodatno bolda mučnu atmosferu koja ne donosi osmijeh na lice. Slušanje njihove glazbe može s lakoćom izazvati dodatni bijes, preneraženost, izgubljenost, gotovo stanje ugodnog pijanstva od kojeg vam može i pozliti. Sve ono što članove benda pomiče u stvaranju specifičnog glazbenog idioma, oni bez rezerve direktno isporučuju kroz svoje „jednostavne“ arabeske.

Glazbeni triptih ovog, u stvari po definiciji i sadržaju EP na kojeg treba obratiti posebnu pažnju čine: „Toxin“ sa nedvojbenim asocijacijama na naše susjede iz benda Laibach; „Eva“ svojevrstan metalni udar koji ni trenutka ne gubi kontrolu, uz gostujući vokal Valerie Cevolani (ex. Disciplinatha), te naročito eksponirana „Macht Frei“ (sa nedvojbenim asocijacijama na Rammstein) koja potencira vruće teme današnjice poput gay pride, human rights, occupy, international money fund, u nabrajalici poput Sex Pistolsa i aluzijama na stvaranje nekog novog Reicha. A nije izostavljen ni recital „Il Padre Nostro“ na latinskom kojeg je svojevremeno izrekao bivši papa Ratzinger. Riječi „No future“ logičan su završetak ove aktualne vizije.

To je bend kojeg podjednako možete voljeti ili mrziti, no nepobitna je činjenica da u matičnoj zemlji nemaju konkurenciju, pa su se tako direktno klasificirali u sam vrh talijanske avangardne glazbene scene. Osim toga, siguran sam da u živo zvuče vraški dobro i uzbudljivo.

Ovaj uradak donosi neke nove horizonte koje nam otkrivaju njihove note , a koje mnogi žele prikačiti minulom radu benda Disciplinatha. No istina je ipak drugačija, nije to puko naslanjanje na rad tog kultnog benda, želja za dokazivanjem i potvrđivanjem glazbenicima često donosi neke nove spoznaje i realizacije, kao što je to u ovom slučaju.

Đorđe Škarica

Hits 685

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42