A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
Kaže jedna poslovica da je žena bez stida i bez straha kao jelo bez soli.
Dojma sam da je Ani DiFranco, priznata feministička ikona i aktivistica sasvim ugodno smjestila svoj život između tih tvrdnji.
Tko je zapravo ona?
Žena, koja se nije ustručavala pjevati o svojim pobačajima („Lost Woman Song“).
Žena, koja se sa 20 godina nije bojala kazati da je bisesualka, pa to javno objaviti u pjesmi „In and Out“ sa albuma „Imperfectly“ iz 1992 godine.
Žena, koja je imala petlju osnovati vlastitu diskografsku kompaniju Rigteous Babe Records.
Žena, koja otvoreno priznaje da je ateist.
Žena, koja je jasno kazala da folk glazbu ne čine samo akustična gitara i vokal (što dokazuje raskošnim i uhu ugodnim aranžmanima).
Žena, čija je brza transformacija iz fok pjevačice u folk-punk boginju bila sasvim očekivana.
Žena, koja je svoj neprekidni politički aktivizam pametno ugurala između korica svog glazbenog bukvara.
Žena, čija artikulirana lirika posjeduje uvijek potrebne i svugdje prisutne konotacije vezane uz uništavanje okoliša, antiratni angažman, socijalne razlike, ali ukazuje i na njene privatne životne uspjehe i neuspjehe.
Žena, koja je sve svoje pobjede, poraze, svu svoju istančanost, iskričavost, opičenost, sarkazam, sažela u pristojan amalgam prepun osobnih anđela i demona.
Žena, omiljena osim po svojoj bogatoj sinergiji lirike i glazbe, prepoznata i valorizirana po svom stacato fingerpicking sviranju gitare.
Đorđe Škarica, foto: Facebook.com
|