facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2021
Format Albumi
Vrsta / Heavy metal / Alternative metal / Alternative/Indie Rock
Dodano Nedjelja, 07 Studeni 2021
Žanr Pop-Rock
Length 1:00:47
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2021
Država Europa
Etiketa Candlelight
Catalog Number CANDLE842899
Edition details objavljeno: 2.11.2021.; producent: Roberto Laghi; snimano: 21.2.2021. - 29.8.2021., Gothenburg
Tags Candlelight Diablo Swing Orchestra Roberto Laghi

Review

Divergencija se u filmskoj industriji pokazala kao vrlo opasna i nepoželjna osobina, dok je u glazbenoj industriji ona uvijek poželjan cilj koji i nije tako lako dostići. A povijest je prepuna takvih pokušaja koji su se u konačnici pretvorili u karikaturalne ili profanirane izvedbe. Ako se toj divergenciji prikači hrabrost (jer boriti se s notama spada u pravo junaštvo); ambicija, koja zna istovremeno puzati i letjeti; kreativnost – onda je rezultat te jednadžbe ovaj švedski oktet čiji opus treba smjestiti između genijalnosti i pozitivnog ludila.

Može li se za ove opaljene/originalne glazbenike kazati da je njihova poslovična raznolikost iskazana kao hrabro dijete neznanja, grubosti i ludosti? Njihove ludosti koja se ne poklapa s ludošću većine.

Zašto?

Zato što je gravitacija njihovih nota odvukla ove uvijek avangardno nastrojene glazbenike koji su u svom minulom radu uspješno spajali metal sa swingom (kao u „Woodoo Mon Amour“ ili „A Tap's Dancer Dilemma), flamenkom, jazzom, folkom, operom/operetom („Lucy Fears the Morning Star“, „Vodka Inferno“), kabareom („A Racid Romance“) u, rekao bih, alkemijski spoj gotovo nespojivih kategorija obogaćenih njihovim uvijek neočekivanim, „patentiranim“ začinima i eksplicitnim uspomenama na swing Djanga Reinhardta.

DSO nikad nisu ni pomišljali postati međunarodne ikone, niti je njihovo pionirsko istraživanje trasiralo siguran put eventualnim sljedbenicima; jednostavno, oni su oduvijek bili samo svoji. Zbog svojih „nemogućih“, ali ujedno koherentnih zvučnih kombinacija, mnogi su ih proglasili izdajicama „svetih“ postulata metala upravo zbog njihovog pristupa istima. Njihove melodije napravljene su u nestandardnim glazbenim ključevima za koje se treba pripremiti, jer uvijek obećavaju iznenađenje. A nakon pomnog slušanja njihova magija sigurno će vas trajno zarobiti. Stoga je slušanje njihove glazbe uvijek pametan odabir za carpe diem.

Zato što su gotovo nepredvidljivi, uvijek drukčiji i uvijek otkačeni u svojim besprijekornim izvedbama, njihova glazbena putovanja splet su različitih emocija koje ostavljaju slušatelju na izbor, na njih ćete se ili zakačiti na prvu, ili ostati ravnodušni, što je onda vaš problem. Potvrda te tvrdnje može se pronaći u isto tako otkačenim naslovima gotovo svih pjesama, pa tako i naslova ovog albuma.

Inače, jedan od najstarijih švedskih bendova (oformljeni su daleke 2003. godine) u svojoj zemlji baš i nema neku ozbiljniju konkurenciju. Sadašnju formaciju sačinjavaju: Daniel Håkansson (gitara), Pontus Mantefors (gitara, sintetizaor), Anders „Andy“ Johansson (bas), Johannes Bergton (čelo, prateći vokal), Martin Isaksson (truba, prateći vokal), Daniel Hedin (trombon, prateći vokal), Johan Norback (udaraljke) i Kristin Evergård (glavni vokal).

Stoga ne čude neustrašive, raskošne glazbene panorame začinjene novim aromama koje su mnogima nedokučiva nepoznanica, a oblikovane kroz lucidne i dobro posložene aranžmane.

Na ovom su se, petom po redu albumu (među ostalim) poigrali s teškim, sudbonosnim elementima metala u srazu s uvijek optimističkim, razdraganim notama osunčanog Meksika. Album je likovnim žargonom prepun sukcesivnih kontrasta koji šetnju kroz 13 zastupljenih pjesama čine nezaboravnom avanturom. Progresivna je to evolucija njihovog rada oblikovana kroz uvijek kontrolirani kaos koji može predstavljati određeni rizik. Potencijalna je dilema je li ovaj album (kao i svi dosadašnji) ozbiljan pokušaj ili je to prvoklasna zafrkancija. Ako i je, u što sumnjam, sama kvaliteta instrumentalne izvedbe to anulira, predstavljajući vrhunske glazbenike uvijek okrenute traženju novih poticaja i neočekivanih iznenađenja koji iskaču na svakom uglu, svakom skretanju iz tempa u tempo, iz stila u stil u spektru neobičnih i neočekivanih aranžerskih rješenja. S obzirom na ozbiljnost materijala s ovog albuma, siguran sam da se bend ni na trenutak ne želi kockati svojim ugledom u trasiranju vrckavih i zaraznih melodija i jedinstvenih aranžmana za koje će neki kazati da znaju odlutati u manje „civilizirane“ sfere. Gotovo sam siguran da je ovo bend po ukusu Tim Burtona.

Većina bendova svoje nove uratke obično plasira petkom, kako bi preko vikenda zauzeli što povoljnije pozicije. DSO su ovaj album objavili 2. studenog, odajući tako počast Danu mrtvih koji se baš na taj datum tradicionalno obilježava u Meksiku, danu prepunom šarenih kostima, cvijeća, neobičnih maski, danu kada se Meksikanci smiju smrti.

„Celebremos Lo Inevitable“ upravo je pjesma posvećena sjećanju na one kojih više nema, prva njihova pjesma otpjevana na španjolskom jeziku koja svakom milisekundom potvrđuje njihovu provokativnost, a ujedno i sposobnost stvaranja senzualne bolero atmosfere ispresijecane metal umetcima. Slušajući interpretaciju i melodioznost jezika, zakleo bih se da je Kristin rođena Meksikanka, što samo dokazuje njihovu predanost u poštivanju svih potrebnih detalja.

Kod njih i folk zvuči drukčije, što se najbolje može čuti u prekrasnoj, melodičnoj, panoramski raskošnoj i za njih „jednostavnoj“ „Les Ilvunérables“, kao i u pomalo nekonvencionalnoj verziji konvencionalne rock/folk pjesme „The Sound of Unconditional Surrender“ u koju su utkali raskošnu i dobro pogođenu dozu drame.

Ostanete li mirni prvih deset sekundi prilikom slušanja genijalne „War Painted Valentine“, onda nešto nije u redu s vašom motorikom: pakleno bubnjanje, koncizni puhači, rezonantna gitara, masni bas, ludi Kristinin vokal koji podsjeća na kokošje glasanje, razbijaju letargiju i pune baterije ne samo na dnevnoj bazi. Ovo je njihov glazbeni ešalon za skretanje pažnje na ostatak ove uzbudljive sage.

Iz samog naziva benda očito je da su odreda zaraženi swingom; njihova akrobatska elektro-verzija istog ima sasvim zanimljiv naslov, „Speed Dating an Aronist“. Glazbeni je to Charleston vulkan koji neprestano eruptira čistu razonodu i zabavu, a ujedno i preporuka za glazbenu podlogu na koju bi profesionalni plesači mogli izvoditi čarolije pokreta. Swing je također zastupljen kroz klasičnu formu u „Malign Monolouges“, fragmentarno obojenu mađarskim folklorom Béle Bartòka i provalom pravog instrumentalnog tornada sa prekrasnom violinskom rolom i totalno retro vokalom.

Sam naslov albuma predstavlja metaforu za upuštanje u nepoznato, što su DSO apsolvirali s odličnim uspjehom, nema tu traga nekakvom šepurenju, sve je posloženo s autoritetom.

Jesu li se DSO namjerno ili sasvim slučajno referirali na rad nekih bendova iz prve rock lige, ili je to njihovo odavanje zasluga istima i nije toliko bitno? Ukratko, kombinacija Zeppelin riffa pomiješanog s gospelom dominira u „Snake Oil Baptism“; prepoznatljiva Muse atmosfera potencirana falsetom može se pronaći u „The Prima Donna Gauntlet“; dok se fini gitarski zvuci Brian Mayove gitare, „patentiranog“ višeglasja i cjelokupne Queen kajdanke mogu naslutiti u „Jig of the Century“ i gotovo epskoj „Sightseeing in the Apocalypse“. Naravno, obogaćeno poznatim DSO začinima.

Ukratko, njihove note kao da dolaze iz različitih dimenzija, a rezultat u pravilu bude sočna sonična bomba sa učinkovitim udarom na sva osjetila.

Telegramski rečeno: briljantno.stop.album godine.stop.

Đorđe Škarica

Hits 144

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma