facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Ohms


Bookmark

Data

Released Rujan 2020
Format Albumi
Vrsta Alternative metal / Alternative/Indie Rock
Dodano Nedjelja, 20 Prosinac 2020
Žanr Pop-Rock
Length 46:17
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2020
Država Europa
Etiketa Reprise Records / Dancing Bear
Catalog Number 093624892137
Edition details objavljeno: 25.9.2020.; producenti: Terry Date i Deftones; snimano: 2019. - 2020., Henson (Hollywood) i Trainwreck (Seattle)
Tags Dancing Bear Reprise Records Deftones Terry Date

Review

Od izlaska albuma prvijenca kalifornijskog alternative metal benda Deftones prošlo je četvrt stoljeća. Od te 1995. do aktualne 2020. godine, Deftonesi su objavili devet studijskih uradaka te se početkom tisućljeća probili među velikane metal scene. Iako su s godinama eksperimentirali zvukovima raznih podžanrova poput art rocka i post-hardcorea ostali su manje više vjerni svom autentičnom alternativnom zvuku koji obilježavaju upečatljiv vokal frontmena China Morena koji varira od grubih oblika screamova do nježnijih dionica, teških instrumentala čvrstog ritma sa žestokim gitarističkim riffovima te nerijetko „igranje“ efektima i elektronikom.

Ovaj deveti po redu LP ljubiteljima benda, ali i samog žanra definitivno je trebao u tekućoj, usudio bih se primijetiti, katastrofalnoj 2020. godini. Dečki su, tvrde, na samom materijalu radili preko dvije godine, a produkciju potpisuje Terry Date – producent koji iza sebe ima niz uspješnih suradnji s jakim imenima rock i metal scene poput Pantere, Dream Theatera, Soundgardena, Overkilla, Slipknota, Slayera i drugih, a s Deftonesima je radio na njihova prva četiri albuma. Naslovnica „Ohmsa“ djelo je Franka Maddocksa – čovjeka koji stoji iza svih naslovnica albuma ovog benda od „White Ponyja“ iz 2000. godine. Slika se sastoji od dvanaest tisuća devetsto devedeset i pet točaka koje su obožavatelji mogli „zakupiti“ u sklopu akcije „Adopt a Dot“ od koje su profit Deftonesi donirali u humanitarne svrhe. Osim što je obožavateljima omot albuma zanimljiv jer i sami mogu postati dio istog (fotografija onih koji sudjeluju u „Adopt a Dot“ akciji pojavi se na digitalnoj verziji naslovnice na stranicama benda) lavinu komentara izazvale su oči prisutne na samoj slici. Naime, obožavatelji su bili uvjereni da se na novom albumu njihovih ljubimaca nalaze oči bivšeg basista benda Chija Chenga koji je preminuo 2013. godine. Iako se oči s jedne fotografije Chenga iz sredine prvog desetljeća ovog stoljeća savršeno poklapaju s onima na omotu „Ohmsa“, bubnjar Abe Cunningham demantirao je ova nagađanja te zanimljiv fenomen pripisao slučajnosti.

Ohmi u fizikalnom smislu predstavljaju jedinicu otpora. Odabir baš ove fizikalne veličine i imena najavnog singla za naslov albuma može se opravdati već prvim stihovima pjesme „Genesis“ koja otvara ovu cjelinu: „I reject both sides of what I've been told“. Kompozicijski „Genesis“, kao i većina predmeta ove recenzije, podsjeća na stil koji će dugogodišnji obožavatelji nazvati „starim Deftonesima“ s efektima na Morenovom vokalu, žestokim Carpenterovim riffovima na gitari koje Sergio Vega upotpunjuje svojim bas dionicama, a Cunningham drži na okupu čvrstim ritmom. Tekst pjesme je izvrstan i može se protumačiti kao borba protiv i kritika prema društvu, medijima i svemu što nas truje u moderno doba te nas stavlja u disbalans sa iskonskim sobom. Ukratko, izvrsna pjesma zaraznog refrena. „Ceremony“ obilježavaju zanimljiva bas linija, dinamičke stanke te dobar prijelaz na sljedeću „Urantiju“ koja ujedno pomalo smiruje strasti. „Error“ kao da nastavlja gdje je njena prethodnica stala, no unatoč nekoliko upečatljivih instrumentalnih dionica i iskazivanju Morenovih vokalnih sposobnosti pri kraju pjesme, ovu skladbu u globalu karakterizira prosječnost. „The Spell of Mathematics“ svojom mračnom atmosferom, fokusom na dinamiku umjesto tehniku i pratećim vokalima u izvedbi basista Sergia Vege slušatelju će ili sjesti s lakoćom ili ga ostaviti pomalo zbunjenim.

Priču koju stihovima Chino Moreno pripovijeda u šestoj po redu „Pompeji“ koncentrirani slušatelj s lakoćom može vizualizirati što je jedan od jačih aduta ove pjesme. „The Link Is Dead“ albumu vraća žestinu dozom glasnog „udaranja“ teškog instrumentala u kombinaciji s grubim vokalima. Slijedi najdraža kompozicija bubnjara Abea Cunninghama s ovog LP-a odnosno „Radiant City“. Karakteriziraju ju brze bas dionice koje s gitarama stvaraju harme što ukazuju na količinu aranžerskog znanja i talenta iskusnog kalifornijskog benda. Progresivna „Headless“ kao da predstavlja preludij za zaključnu „Ohms“. Krhotine prošlosti kojima su ljudi, kako kažu stihovi, okruženi i koje se ne mogu mijenjati izbalansirane su novijim glazbenim iskustvima, sazrijevanjem, boli i proživljenim tragedijama te eksperimentalnom naravi članova benda, a ova pjesma kao rezultat svega navedenoga savršeno upotpunjuje glazbenu cjelinu što je pred nama.

Zaključna stvar „Ohms“ domišljato je odabrana za naslovnu pjesmu ovog albuma. Ona stihovima poručuje da koliko god se opirali i uzdali u izreku „vrijeme liječi sve rane“, od vlastite prošlosti i sebe samih ne možemo pobjeći. Žaljenje opisano kao beznadno more samo je gubitak vremena i kad promislimo najbolje je jednostavno prihvatiti prošlost kao dio sebe. Opiranje kao lajtmotiv zaključne pjesme „Ohms“ gotovo da je oprečno onom iz uvodne pjesme „Genesis“ te retrospektivno opravdava stihove u kojima Chino govori kako je konačno postigao osjećaj ravnoteže.

Sve u svemu, ovaj album sadrži nekolicinu dragulja poput „Genesis“, „The Spell Of Mathematics“, „Pompeji“, „Radiant City“ i „Ohms“ no zaista bio bi grijeh izdvajati bilo koju kao najsvjetliju točku albuma. Prepustio bih ljubiteljima žanra i benda da sami izaberu svog favorita. Iako je očito da su se Deftonesi ovim albumom uglavnom okrenuli svojim ranijim danima, trud oko albuma upotpunili su i potezima izvan vlastite komforne zone poput činjenice da Carpenter na ovom albumu po prvi put koristi devetožičanu gitaru. „Ohms“ svojom kvalitetom nadmašuje „Gore“ iz 2016. i Deftonesi su napravili izvrstan posao napravivši album koji kvalitetom gotovo da parira opjevanom „White Ponyju“ izdanom prije točno dva desetljeća. No, vjerujem da ovo nije njihov magnum opus već vrlo dobro vraćanje na „prave staze“. Šteta što se obožavatelji moraju strpjeti kako bi iskusili atmosferu žive izvedbe ovog benda budući da je njihova američka turneja s Gojirom i Poppy, kao i nastup na petnaestom zagrebačkom „INmusic festivalu“, odgođena na 2021. godinu. Smatram da se po pitanju daljnjeg rada Deftonesa imamo čemu radovati jer ih vrijeme nije ni pojelo ni drastično promijenilo te su i dalje u stanju napraviti poslasticu za svoje stare i nove obožavatelje.

Juraj Dukić Hrvoić

Hits 1155
Gore « Gore Deftones Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma