facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2009
Format Albumi
Vrsta Rock / Indie / Indie pop
Dodano Utorak, 15 Veljača 2011
Žanr Indie
Length 42:25
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2009
Država Škotska, V. Britanija
Etiketa Domino
Edition details Snimano: 2007.-2008. / Producent: Dan Carey / Datum objave: 26.01.2009.
Tags Franz Ferdinand Domino

Review

Nazvani po austro-ugarskom celebrityju s početka stoljeća, čije je ubojstvo pokrenulo prvi svjetski rat, ovaj škotski kvartet od početka uživa snažnu podršku kritike, koju je pratio jednako snažan odaziv i publike. Uistinu, po mnogo čemu posebni, Franz Ferdinand su bend s pokrićem. Brzo su došli i do mene, s vrlo dobrim prvijencem, kojeg je NME čak ekspresno uvrstio na listu 100 najboljih albuma svih vremena. Njihov rasplesani gitarski pop s podjednakim utjecajem punka i disca bio je dobrodošao dah svježine na sceni pretrpanoj raznoraznim indie bandovima upitne kvalitete i još upitnije originalnosti. Ovi Glazgovljani (nešto mi se često taj grad vrti zadnje vrijeme kad je glazba u pitanju), što je najzanimljivije, zvuče baš kao da se samo zabavljaju, neopterećeni ikakvim etiketiranjima, a još manje artističkim pretenzijama. Taj je koncept možda čak najzamjetniji upravo na ovom, trećem po redu albumu u diskografiji grupe.

Dok je prvijenac iz 2004., nazvan jednostavno „Franz Ferdinand“, bio bezgrješno složen gitarski pop uz kojeg se moglo plesati (sami su još na početku karijere izjavili kako samo žele stvarati glazbu uz koju će djevojčice plesati – eto „manifesta“ pametnog pop benda), drugi, već godinu dana kasnije izdan „You Could Have It So Much Better“ (prvotna ideja bila je da se zove isto kao prvijenac), već se činio pomalo zamornim, bar u odnosu na dičnog prethodnika. Iako je u pitanju bio još uvijek jako solidan album, bio je ipak, za jedan ovako vrckav bend nepotrebno igranje na sigurno, ponavljajući formulu prvijenca. Uspjeh nije izostao, kritike su se tek malo suspregnule, ali pauza je uzeta, novi zvuk najavljen i, nepune četiri godine kasnije, fanovi Franje Ferdinanda izlaze s „Tonight: Franz Ferdinand“. I opet su dobrodošli!

Naziv, kao i naslovnica albuma vrlo efektno podcrtavaju promjenu u zvuku Franza Ferdinanda. Jer, ovo je album za plesne podije, bar one otvorene gitarama, neograničene samo na sintetičke formule iz dance-tvornica. Punka je u zvuku gotovo posve nestalo, a preostao je disco, razuzdan, punog zamaha. I to čak zvuči dobro! Ne, sam početak albuma mi nije obećavao mnogo; prvi singl „Ulysses“ došao mi je kao razočaranje, usprkos finom uvodnom beatu. Međutim, tamo negdje od „Twilight Omens“, položene na finom sintisajzerskom vezu (mada mi je to daleko od omiljenog instrumenta), uho se već navikava na cijelu recepturu i album se pokazuje u punom svjetlu, odnosno, konceptu. A koncept je kvalitetan soundtrack za noćni provod. U tako razotkrivenom ozračju, uvodna „Ulysses“ zvuči baš kao poziv na tulum, i to klupski, dok se na „No You Girls Never Know“ već pleše na podiju sve u šesnaest. Pjesme se tako nižu jedna za drugom u logičnom, smislenom nizu, svaka prilično nalik jedna na drugu, sve do troepizodne završnice, koja donosi iskakanje iz kalupa, valjda već kao soundtrack za sitne jutarnje sate.

„Lucid Dreams“ prvi je materijal koji je najavio album, jer je izišao prošloga ljeta na iTunes, doduše, u verziji koja se razlikuje od ove albumske. A ova traje gotovo osam minuta i plesni je složenac, koji započinje u tonu prethodnih pjesama, a zatim bježi u uvrnuti sintetički instrumentalni finale. I ne, nije uopće dosadna, niti sekunde. „Dream Again“ donosi usporenje i smirenje na opuštajućoj sintetičkoj podlozi i takav se ton produbljuje u završnoj, akustičnoj „Katherine Kiss Me“, koja uistinu zvuči kao pjesma za mamurno jutro. Postoji podatak da su za perkusije na samom kraju pjesme poslužile ljudske kosti…

Frontmen Alex Kapranos izjavljivao je kako žele napraviti nešto sasvim novo, nimalo nalik bilo čemu što su dosad radili. U tom su dobrim dijelom i uspjeli, jer „Tonight…“ uistinu jest rasni novi materijal. Ponovit ću, trebalo mi je nekoliko pjesama da cijela ideja sjedne – bar meni – ali konačni rezultat vrlo je privlačan i zabavan album, čak i ovakvim mrgudima kojima je disco sve samo ne drag. U kontekstu cijele karijere banda i njihovih glazbenih polazišta, on je i posve logičan, pa tako i očekivan. Vjerojatno su već početkom desetljeća, dok su još samo organizirali artističke partyje u napuštenom skladištu i bivšoj viktorijanskoj sudnici u Gorbalsu i zamišljali kako svoju široku glazbenu naobrazbu iskoristiti za „glazbu uz koju će plesati djevojčice“, imali začetak ideje ovoga albuma, koji nas poletno uvodi u recesijsku godinu.

 

Toni Matošin

Hits 736
You Could Have It So Much Better « You Could Have It So Much Better Franz Ferdinand Albumi Kronologija Always Ascending » Always Ascending

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42