Review
Tko god se primio bilo kakve recenzije koja u svom nazivu ima ime
Arethe Franklin, taj bi trebao biti ekstra alert, svaki samorespekirajući glazbeni novinar/kritičar/ajkula trebao bi pred otiračem ostaviti svoj egotrip i biti manji od makova zrna kad pusti prve taktove Arethinih pjesama.
Pretjerujem? Nipošto.
Daleko pametniji i educiraniji od mene su Arethu proglasili naj pjevačicom stoljeća - što treba tome još dodati?
Slušam Arethu cijeli svoj život i onda kao znam dosta o njoj i napisati jednu recku trebalo bi biti više-manje jednostavna stvar. Ali nije. Još je teže. Da nije tako, onda bih kao pravi glupson nalupala više-manje prepisane stvari ili dodala par izuzetno inteligentnih komentara tipa: „žena ima strašan i snažan glas vjerojatno zato što je preugodno popunjena“ i slične besmislice.
Uz sve to dopao mi je album kolekcije pjesama iz vremena kada je Staljin još tlačio svoje uboge Sovjete, dakle rane 60.- te kada je Aretha bila na početku svoje karijere. Pjesme koje već tako rano i rasno odražavaju sav talenat i širinu koju Aretha posjeduje. Iako Aretha prvenstveno izvire iz gospela, ovdje je on uronjem u svoj punini prvenstveno u soul, iako se s lakoćom križa s jazzom i bluesom, pa i rock'n'rollom.
Nijedna od 18 pjesama nije imala neki zabilježni komercijalni uspjeh na top listama iako ćete ih pregršt odmah prepoznati po nazivu, pitanje je samo u kojoj (i čijoj) verziji su kasnije (ili prije) bile poznatije. S te strane i baš zato je ovo savršen retro album za fantastični background ugođaj u zimskim večerima uz svijeće, kamin, u fotelji uz knjigu ili .... (pustite mašti na hrabriju volju) ili da vam samo i isključivo bude antistresna „wellness“ terapija nenormalnog života civilizacije 21. stoljeća. I još vas skoro ništa ne košta, originalnog CD-ja i boljeg Hi-Fi sustava.
Kad odslušate Arethu, naročito Arethu na ovom albumu, onda znate gdje se nalaze Amy, Duffy, Adele... hm, Joss Stone i slične. I s tim ne mislim ništa loše po cure, samo vam treba ovakva mjerna jedinica soula da ih onda možete svrstati točno tamo gdje pripadaju (ili će pripadati) prije nego se uopće latite lamentiranja o tome kako su super genijalne soul pjevačice i/ili autorice.
Iako su ove snimke među prvima koje je Aretha radila, dakle iza nje su još duge godine napredovanja u svakom a posebno u vokalnom i komercijalnom smislu, naprosto je nevjerojatno koliko izražajnosti, dubine i emocije je Arethin vokal već onda isijavao, da o strasti ne govorimo.
„The Great American Songbook“ nije „The best of“ ili „Greatest Hits“, „The Great American Songbook“ je must-have, ne lektira nego udžbenik, točnije abeceda. Duše. Soula, jel.
Anastazija Vržina