facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2020
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Punk pop / Alternative/Indie Rock
Dodano Ponedjeljak, 17 Veljača 2020
Žanr Rock
Length 26:13
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2020
Država Europa
Etiketa Reprise Records
Catalog Number 093624897637
Edition details objavljeno: 7.2.2020.; producenti: Butch Walker, Chris Dugan i Green Day; snimano: lipanj - rujan 2019.
Tags Reprise Records Green Day Butch Walker Chris Dugan

Review

Američke pop punk ikone Green Day zaista ne treba posebno predstavljati. Peterostruki dobitnici prestižnog Grammyja uz mnogobrojne nominacije i ostale osvojene nagrade od devedesetih godina prošlog stoljeća do današnjih dana „udomaćili“ su se na samom vrhu svjetske glazbene scene. Gotovo da i nema osobe koja nije čula barem jednu uspješnicu s njihovih, uključujući i njihov najkraći „Father of All Motherfuckers“ koji je upravo pred nama, trinaest studijskih albuma poput „Dookieja“, „Warninga“, „Nimroda“, „American Idiota“ ili nešto novijeg „21st Century Breakdowna“. Također, malotko nije upoznat s težnjama ovog benda da rade politički osviještene pjesme prepune besramnog kritiziranja američkog političkog vrha i svojevrsnog mladenačkog bunta. Bilo da je to iz osobne perspektive benda u njihovim ranijim danima ili iz perspektive potomaka slavnoga tria. Međutim, ovaj trinaesti po redu studijski uradak momaka iz Kalifornije većinski je potpuno drugačiji od svega onoga na što nas je Green Day naučio da od njih uglavnom možemo očekivati.

Nije tajna da Billie Joe Armstrong, Mike Dirnt, Tré Cool, a i Jason Freeze štuju garage i indie rock. Uostalom, to je i evidentno iz njihovog zajedničkog sporednog projekta Foxboro Hot Tubs s kojima su 2008. izbacili album pod imenom „Stop Drop and Roll“. Dečki nisu od njega previše očekivali, samo su spontano htjeli snimati i stvarati glazbu koju vole. Tako je, vjerojatno, i bilo sa stvaranjem ovog djela uz mali dodatak pritiska stvorenog od izdavačke kuće zbog ugovora ispunjenog raznim rokovima za izbacivanje albuma. Ovaj uradak najavljen je kao „stopostotni čisti necenzurirani rock bez trap ritmova, švedskih producenata i kolaboracija“ prvim, naslovnim, singlom s prizvukom White Stripesa i Hivesa. Cijela prva polovica albuma odiše Billiejevim vokalima u falsettu, visokim dionicama pratećih vokala u stilu onih Matta Heldersa iz Arctic Monkeysa, relativno jednostavnim „riffovima“ na gitarama i ritmu na bubnjevima ili pljeskanjem ritma uz bubanj (primjerice u „Fire Ready Aim“) te raznim, za ovaj bend neuobičajenim eksperimentiranjima kao što je prvo korištenje samplova na pjesmi „Oh Yeah“ (riječ je o „Do You Want To Touch Me“ u izvedbi Joan Jett). Druga polovica ovog djela na mahove je inspirirana alternativnim rockom u kombinaciji s pop punkom, ali onog s kraja 2000-ih. Vrhunac albuma „Stab You In The Heart“ ima klasični blues-rock odnosno old school rock 'n' roll ritam kao i blues pentatoničku ljestvicu za solažu na gitari dok „Sugar Youth“ reciklira starije uratke Green Daya u novom ruhu. Pritom konkretno mislim na njen refren koji i tekstom i melodijom neodoljivo podsjeća na „She's a Rebel“ s komercijalno vrlo uspješnog albuma „American Idiot“ iz 2004. čija se, malo modificirana, naslovnica našla na omotnici i ovog albuma te frazu „I've got a fever a non-believer...“ koju je Billie Joe već iskoristio u pjesmi „Peacemaker“ s „21st Century Breakdown“ iz 2009. Mnogi poznati i manje poznati izvođači u svojim se pjesmama referiraju na vlastite ranije radove pa tako da ni u ovom slučaju to ne stvara nikakav problem. Prije bi se reklo da dečki na ovaj način podsjećaju i sebe i slušatelje na svoje korijene. „Junkies on a High“ instrumentalno podsjeća na radove Paula Banksa/Juliana Plentija dok posljednje dvije stvari tekstovima opisuju svojevrstan bunt ili „otpor sustavu“, a instrumentalno eksperimentiraju donekle u okvirima pop punk žanra.

Premda je činjenica da Green Day u zadnjih deset godina nije izdao album kojemu bismo pripisali epitet „antologijski“, ovaj album dečkima je donio ugovor s američkom hokejaškom ligom u svrhu korištenja gore navedenih kompozicija prije i tijekom ligaških utakmica. Kada je bend u manje-više istom sastavu na sceni preko trideset godina vrlo je teško ostati u istim žanrovskim okvirima, zadržati identičan „sound“, a pritom istodobno zadovoljiti očekivanja masa kroz generacije i starih, vjernih obožavatelja iz neke druge priče. Dečki sazrijevaju i eksperimentiraju, rade glazbu iz čistog užitka i to je posve legitimno. Uostalom, ovaj je album frontman Armstrong opisao kao odu načinu života u kojem pojedinca nije briga ni za što. Jest da prema riječima članova benda ovaj studijski uradak nema tekstove koji potiču buđenje političke svijesti kao neki njegovi prethodnici, da je album u dijelovima preproduciran te da najavni singlovi „Father of All...“ i „Fire Ready Aim“ kao i „Oh Yeah“ nisu najbolje pjesme koje se ovdje mogu pronaći. Svejedno, odviše bi strogo i neobjektivno bilo album u cijelosti nazvati potpunim promašajem. Nije reprezentativni primjerak opusa ovog benda i obožavateljima rada Green Daya s kraja prošlog/početka ovog stoljeća vjerojatno neće s lakoćom sjesti, ali otvoreniji slušatelj mogao bi u ovom albumu prepoznati i cijeniti utjecaj raznih uspješnih alternative/indie i garage rock bendova kao što su The White Stripes, The Hives, The Black Keys i Arctic Monkeys.

Juraj Dukić Hrvoić

Hits 677
Revolution Radio « Revolution Radio Green Day Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42