A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | The Shooting Star | 5:42 | ||||
2 | Silvera | 3:33 | ||||
3 | The Cell | 3:18 | ||||
4 | Stranded | 4:30 | ||||
5 | Yellow Stone | 1:19 | ||||
6 | Magma | 6:43 | ||||
7 | Pray | 5:14 | ||||
8 | Only Pain | 4:00 | ||||
9 | Low Lands | 6:04 | ||||
10 | Liberation | 3:35 |
S obzirom na neupitno snažan utisak koji su ostavili zadnjih godina, kako na kritiku tako i na prosječne slušatelje, nije uopće čudno što se novi album francuskog čudovišta iščekivao s nestrpljenjem. Tim više što je predzadnji album L'Enfant Sauvage izvrsno primljen i ocijenjen. Razvili su vlastiti prepoznatljivi stil i zvuk, kombinirajući teške i precizne rifove, groove elemente, neobične ritmičke uzorke, netipične strukture i progresije pjesama u jednu glomaznu i moćnu cjelinu dostojnu imena benda. Međutim, kako to najčešće biva kad su očekivanja velika, mnogi su ostali relativno zatečeni s novim, relativno smirenijim i atmosferičnijim usmjerenjem benda. Promjena nije radikalna i nitko od obožavatelja ne bi trebao biti razočaran. Sa skoro 44 minute glazbe album je do sada najkraći, što se zapravo čini kao prednost u suvremenom društvenom kontekstu kada je zbog količine informacije pažnja postala selektivnija i nestrpljivija. Neovisno o tome, djelo nije ništa manje uzbudljivije i intenzivnije.
Slično L'Enfant Sauvageu koji je snimljen u potpunosti u newyorškom studiju Spin Studios, Magma je također snimljen u New Yorku, s tom razlikom što je ovaj put mjesto snimanja bio njihov vlastiti novoizgrađeni studij. Vokal i gitarist Joe Duplantier bio je glavni idejni pokretač studija koji je na kraju izgrađen na lokaciji u Queensu. Srećom po bend, Joe uz sjajan talent za glazbu posjeduje i ono što mnogim drugim bendovima nedostaje - praktične, menadžerske kvalitete. Imajući u vidu da je trenutno izuzetno teško opstati u glazbenom svijetu, da novaca nema kao nekada te da bi ionako potrošili jednaku količinu kao i da su iznajmili neki dobar studio za snimanje, Joe je pokrenuo izgradnju studija koji je postao njihov novi dom ili, kako ga nazivaju, mali "balon". Osim što će od sada biti neovisni i neće morati pristajati na kompromise, kad budu snimali sljedeći album čak će i zaraditi nešto novaca koji bi inače potrošili na snimanje.
Magma je više od klasičnog metal albuma jer sadrži eksternalizirane iskrene emocije vezano za osobne prilike. Naime, s obzirom na to da je braći Duplantier usred procesa snimanja majka završila u bolnici a onda i umrla, taj je događaj ostavio dubok trag na album. To nije čudno ima li se i na umu da im je glazba uvijek bila sredstvo za izražavanje i način izlaženja na kraj sa stvarnošću. Za njih rad na svakom njihovom novom albumu ima terapeutski učinak, kako je rekao Joe u intervjuu za Loudwire.
Pored nešto većeg polaganja pažnje na atmosferu, jedna je od ključnih razlika u odnosu na prijašnje albume češća upotreba čistog vokalnog pjevanja. Iako je Joe i prije znao ponegdje klasično pjevati, kao primjerice u dijelovima moćne stvari "World to Come", tek na Magmi se u većoj mjeri iskušao i u tome, pogoneći tako puni potencijal vokala u svrhu izražavanja širokog spektra emotivnih stanja, od melankolije i depresije pa do bijesa karakterističnog za ranije uratke. Mjesta na kojima se ekstenzivno koristi upravo čistim vokalima su u pravilu u pjesmama sporijeg ili srednjeg tempa, kao npr. „The Shooting Star“, „Magma“ i „Low Lands“. Njegov je čisti vokal vrlo specifične, prepoznatljive boje, pomalo nazalan a i engleski izgovor s francuskim naglaskom odaje poseban šarm.
Još jedan novi element koji se ističe je uskrsavanje psihodelično-hipnotičnih zvukova s kraja 1960-ih, što je najočitije manifestirano u izvrsnoj space-metal stvari „The Shooting Star“. Moglo bi se čak reći da je u pitanju nešto slično „Astronomy Domine“ metala. Iznad teških, masnih gitarističkih rifova uzdiže se i razliva ispresijecana vokalna melodija provučena kroz prostorne efekte.
Specifičnost Gojire leži u moći preuzimanja različitih elemenata metala i kombiniranja u jedinstven, samo za njih poseban stil. To se može čuti i na premoćnoj, najžešćoj i najfrenetičnijoj stvari na albumu, „The Cell“. S jedne strane pjesma počinje poput zvukova automatskog vatrenog oružja, maničnim poliritmičnom Marijevim bubnjanjem koje je upotpunjeno post-metal gitarama, a s druge se strane napetost otpušta ponavljajuće-hipnotičnim teškim rifovima u Panterinu stilu.
Magma je zrelo i ozbiljno djelo zrelih umjetnika koji se ne boje mijenjati i prihvaćaju promjenu kao prirodnu evoluciju. Bijes i žestina još uvijek su tu, ali u kontroliranijim uvjetima te smanjene jačine. Kompozicije su dosta različite, ali dosta dobro funkcioniraju zajedno. Ipak, zadnja stvar, akustični instrumental u funkciji zaključka albuma, nekako se čini neusklađen s ostatkom kompozicija. Jasno je da bi trebao smiriti situaciju svojom meditativnom i ritualnom atmosferom, međutim niti je nešto posebno kvalitetan niti je dobro povezan s predzadnjom pjesmom. Pored toga, mogao bih navesti samo još jedan problem albuma, a to je jedan dio glavnog rifa na „Silveri“. Iako je vjerojatno subjektivno, jednostavno mi se ta četiri kromatska tona čine poput neke vježbe kromatske ljestvice, neinovativni i predvidljivi. Ostatak albuma je vrlo dobar. Možda nije najbolje ostvarenje u Gojirinu katalogu, ali još uvijek vrlo dobro, inspirativno, osobno, emotivno i kvalitetno.
Ljubiša Prica
« L'Enfant Sauvage | Gojira Albumi Kronologija | Fortitude » |