facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 1968
Format Albumi
Vrsta Folk-pop / Singer-songwriter / Chamber Pop / Country-Rock / Blue-eyed soul
Dodano Petak, 06 Studeni 2020
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 2
Edition date Srpanj 2020
Država SAD
Etiketa Universal Music
Edition details Reizdanje: 31. srpnja 2020.
Tags Capitol Bobbie Gentry

Review

Kad sam prije nekih godinu i pol na ovom istom mjestu pisao o albumu "Bobbie Gentry's The Delta Sweete Revisited", na kojem su američki (pseudo)dream-pop alternativci Mercury Rev, potpisnici jednog od najljepših albuma devedesetih ("The Deserter's Songs"), preradili jedan od gotovo zaboravljenih, pa čak svojedobno i zanemarenih dragulja američke pjesmarice šezdesetih, nisam ni slutio da neće proći dugo vremena da klasik kantautorice Bobbie Gentry oživi punim sjajem u zasluženom i nasušno potrebnom reizdanju.

"The Delta Sweete", bez zadrške ću reći, uistinu jest dragulj iz vremena i prostora kada dragulja nije manjkalo, objavljen početkom 1968., tek pola godina nakon zapaženog prvijenca svoje potpisnice. Priča o Bobbie Gentry kao o jednoj od prvih žena koja se uspjela nametnuti kao autentični, samostalan autor i glazbenik počela je s legendarnom pjesmom "Ode to Billie Joe" (po kojoj je potom naslov dobio i spomenuti joj nastupni album), predivno jednostavnom vinjetom iz ruralnog Mississippija, gdje je Bobbie odrastala kao Roberta Lee Streeter. Pjesma koja joj je ekspresno otvorila vrata diskografske industrije, a potom priskrbila i čak tri Grammyja dobila je na istoimenom albumu i sjajno "društvo" pjesama u kojima je mlada, tada dvadesetpetogodišnja kantautorica pokazala svoj talent za dovitljivu, a ekonomičnu, vrlo živopisnu naraciju, ali i za efektne fuzije countryja i popa, R&B-ja i folka, soula i bluesa. Neočekivani uspjeh pjesme i albuma "Ode to Billie Joe" gurnuo ju je tako prema brzoj objavi novog albuma i tu dolazimo do jednog od najboljih ovogodišnjih reizdanja iz bogatog američkog kataloga.

"The Delta Sweete" je bio kompleksniji, pa možda i osobniji album od svoga hvaljenog prethodnika; kvazikonceptualna zbirka novih vinjeta iz Bobbiejina zavičaja (prvih je trinaest godina provela u okrugu Chickasaw, spominjanom u njezinim pjesmama, odrastajući na djedovoj farmi, da bi se potom preselila u Kaliforniju) pomaknula je glazbeni iskaz prema finijim, ali i hrabrim, puhačima i gudačima potpomognutim fuzijama bluesa, countryja i soula, odnosno, od pretežno akustičnog štiha prvijenca do bogatijih tekstura koje je svojim sviranjem gitare, glasovira, bendža i vibrafona u zavidnoj mjeri istkala sama potpisnica albuma. Dvanaest pjesama što se pretaču jedna u drugu poput snolikih sličica uključuju sedam autorskih pjesama, četiri programski birane obrade, kao izvučene iz sjećanja iz djetinjstva u Delti, i inventivnu preradu, gotovo potpuni makeover tradicionalnog napjeva "God's Gonna Cut You Down" (Johnny Cash ju je sjajno obradio na jednom od svojih zadnjih albuma, "American V: A Hundfred Highways" iz 2003.), tvoreći gotovo prozni koloplet priča i motiva, ozračja i duha, tradicije i njezine jeke u sadašnjosti dubokog Juga.

I sam naslov albuma vrlo je zgodno poigravanje riječima, jer doslovni bi prijevod bio ljepotica iz Delte (što je izraz koji se lijepio uz Bobbie), ali aludira i na suitu (iz Delte) kao glazbenu formu kojoj album po svojoj strukturi nalikuje. No, ono što je najvrjednije same su pjesme i njihova izvedba: posve neopterećena komercijalnim učinkom, baš kao da je nakon senzacionalnog uspjeha "Ode to Billie Joe" dobila posve odriješene ruke, Bobbie Gentry je otkočila svoj mladi talent ispisavši pitoresknu posvetu cijelom jednom podneblju, pritom ne ulazeći u zamke ni sentimentalizma, odnosno, uljepšavanja, a niti namjenskog kriticizma, odnosno, pametovanja s osobnijih pozicija. Ona je te pjesme, bilo da su obrade, bilo da su originali, uklopila u pseudoautobiografski narativ, koji albumu daje dodatnu težinu, a istodobno izvođačku lakoću.

Danas "The Delta Sweete" ne samo da zvuči sjajno, gotovo suvremeno, već je i reputacija albuma daleko, daleko glasnija i pozitivnija nego u vrijeme izvorne objave krajem šezdesetih. Protoreperska "Reunion" koja evocira preskakanje užeta kakvog su prakticirale djevojčice u Bobbiejinu djetinjstvu, predivni chamber-pop "Refractions", folk draguljčić "Jessye' Lisabeth", južnjačkim grooveom gonjena i geografski više nego sugestivna "Okolona River Bottom Band", preorana tradicija u "Sermon" (kako je nazvala spomenuti makeover napjeva "God's Gonna Cut You Down"), u mozaik sjajno uklopljene obrade "Tobacco Road" (izvorno blues Johna D. Loudermilka), "Bog Boss Man" (izvorno snimio Jimmy Reed, a obrađivali su je i Elvis Presley te B.B. King), "Parchman Farm" (još 1940. ju je snimio glasoviti delta bluzer Bukka White) i "Louisiana Man" (izvorno pjesma violinista i pjevača Douga Kershawa)... – sve su to nezaboravni, intertekstualno povezani komadići nevjerojatnog talenta žene koja je nakon ovog albuma snimala još samo nekoliko godina, tijekom sedamdesetih još sporadično nastupala, a potom se, početkom osamdesetih, potpuno povukla iz javnosti i ostala u skrovitosti i do danas.

Reizdanje nam na dva diska donosi album u novom, osvježenom miksu kao i u mono verziji te, naravno, nekoliko bonus pjesama, među kojima je i dosad neobjavljeni instrumental uvodne "Okolona River Bottom Band" i balada "The Way I Do" te demo verzije pjesama s albuma. Album kojeg je ugledni glazbeni magazin Uncut nedavno postavio na visoko četvrto mjesto svoje all time liste najboljih kantautorskih albuma, neopjevano remek-djelo američke pjesmarice šezdesetih, zbirka koja je u svoje vrijeme ostala na južnjački muljevitoj "ničijoj zemlji" između komercijalnog popa i tadašnje bujajuće angažirane kontrakulture, dobilo je tako višestruko vrijedan podsjetnik na svoje pravo malo bogatstvo. Dokument je to sjajne umjetnice u punoj slobodi stvaranja, koju je brzo potom izgubila, sve više prisiljena na kompromise (slobodu je donekle vratila tek na zadnjem albumu "Patchwork" iz 1971.), što ju je vjerojatno i poguralo u bijeg od javnosti i glazbene industrije u kojoj je nema već četiri desetljeća.

 

Toni Matošin

(preuzeto s portala Bitno.net)

Hits 75

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42