facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2021
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Hard rock / British Metal / New Wave of British Heavy Metal
Dodano Četvrtak, 02 Rujan 2021
Žanr Pop-Rock
Length 1:21:53
Broj diskova 2
Edition date Rujan 2021
Država Europa
Etiketa Parlophone / Dancing Bear
Catalog Number 190295015930
Edition details objavljeno: 3.9.2021.; produkcija: Kevin Shirley; snimano: 2019. - Guillaume Tell Studios, Paris.
Tags Parlophone Dancing Bear Kevin Shirley Iron Maiden

Review

Ima grupa kojima ne treba posebno predstavljanje. Njihovo im je dugotrajno postojanje na glazbenoj sceni donijelo slavu i prepoznatljivost izvan žanrovskih okvira, a glazba koju stvaraju ostat će vječno zapisana u panteonu velikana. Kad je metal u pitanju, samo je nekolicina grupa odradila taj prijelaz u neku srednjostrujašku svijest, a s punim pravom nazivani legendama, Iron Maiden svakako su jedan od najsvjetlijih primjera toga. Tko nije u životu bar jednom nosio majicu s Eddijem, nije živio.

“Senjutsu” je sedamnaesti album grupe i izlazi šest godina, skoro točno u dan, nakon albuma “The Book of Souls” iz 2015. godine što čini najdulji razmak između albuma u karijeri. Ovo je ponešto i plod trenutne situacije te pomicanja izdavanja albuma s prošle godine na ovu zbog ovih ili onih logističkih razloga, dok je sam album snimljen još 2019. godine u Parizu. Eddie se u novoj inkarnaciji, prikladno japanskom nazivu albuma, obukao u samuraja, ali stilistički, nova je naslovnica samo nastavak dizajnerskog pristupa prethodnom albumu koji je također prikazivao poznatu maskotu na jednostavnoj, tamnoj pozadini. Sličnosti tu ne staju, jer je “Senjutsu” također dvostruki album i u svome trajanju od skoro 82 minute, drugi je najdulji album Maidena iza već spomenutoga “The Book of Souls”. Odavno ta vremena trajanja rastu, a time raste i količina glazbe kojom nas Maideni obasipaju svakim novim albumom.

Naslovna stvar otvara album u ponešto neočekivanom ritmu ratničkih bubnjeva koji ubrzo prelaze u žestoki frontalni napad gitara i mora se priznati, ovo je jedna od ponajboljih pjesama Maidena unazad bar tridesetak godina sigurno. Ovakav intenzitet i iskreni osjećaj opasnosti nismo već dugo čuli u nekoj pjesmi Maidena, a tome pomaže i mali odmak od konvencionalnog pristupa skladanju. Nakon ove bombe, slijede dvije pjesme kojima je album najavljen prije izlaska. “Stratego” je brža od dvije te sa svojim uzdižućim refrenom i prepoznatljivim galopom zvuči kao dobar presjek onoga što grupa svira već dvadeset godina, dok “The Writing On the Wall”, popraćena i ambicioznim animiranim spotom, usporava stvari i svojim folk (neki bi rekli country) ukrasima čini dobrodošlu promjenu ritma na otvaranju albuma.

“Lost in a Lost World” prva je od četiri pjesme koje je samostalno napisao basist i osnivač grupe Steve Harris i tu album ponešto zapada u probleme, jer se gubi onaj početni zalet. Pjesma je doslovno “izgubljena u izgubljenom svijetu” i zvuči kao spoj neiskorištenih fragmenata, a sam album ne bi izgubio ništa da je pjesma ostavljena po strani za neka bolja vremena. Srećom, stvari se poboljšavaju odmah u nastavku. “Days of Future Past” najkraća je pjesma na albumu te očekivano i najenergičnija u svojoj izvedbi, a u svoje 4 minute uspijeva ugurati i fantastičnu solažu te atmosferični pasaž sredinom pjesme. “The Time Machine” pjesma je koju potpisuje gitarist Janick Gers i dijeli ponešto sličnosti s njegovim pjesmama “The Talisman” i “The Legacy” s ranijih albuma, no izbjegava biti direktna kopija i vrlo je zabavna pjesma koja u svojih 7 minuta, poput nazivnog vremenskog stroja, posjećuje sve faze karijere Maidena. Zvukovi valova i galebova koji se karaju otvaraju “Darkest Hour”, vjerojatno najemotivniju pjesmu na albumu s fantastičnom vokalnom izvedbom Brucea Dickinsona i gitarskim radom Adriana Smitha, ali koja ujedno nosi i dosta sličnosti s Dickinsonovom uspješnicom “Tears of the Dragon” iz 90-ih.

Dok je na klasičnim albumima iz osamdesetih obično Harrisova epska stvar zatvarala album, ovdje imamo ne jednu, ne dvije, već čak tri njegove pjesme koje čine skoro 35 minuta trajanja albuma. Razloge zašto one nisu drugačije razmještene na albumu ovdje nećemo tražiti, ali njihovo nizanje donosi i niz problema. Još od sredine devedesetih i albuma “The X Factor”, Harris koristi određeni uzorak u skladanju koji se skoro uvijek sastoji od laganog uvoda koji polako raste prema klimaksu pjesme. Ovo dolazi još više do izražaja kada zaredaš tri takve pjesme, iako, iskreno, ovakvu formulu Maideni ionako koriste na većem broju pjesama novije faze. Prva “Death of the Celts” spiritualni je i glazbeni nastavak pjesme “The Clansman”, a osjetan je i jak utjecaj Thin Lizzyja koji su uvijek bili jedan od uzora Maidenima što čini ovu pjesmu skoro sigurnim koncertnim favoritom na budućim turnejama. “The Parchment” ponajbolja je od tri te njen lagani uvod zapravo služi svrsi i stvaranju te željene napetosti koja se ispušta u masivnom, mračnom rifu neuobičajenom za Maidene, ali vrlo efektnom u ovoj pjesmi, dok je središnji dio pjesme pravi vrtlog melodija i solaža po kojima je grupa i prepoznatljiva. “Hell On Earth” zatvara album u tonu sličnom spomenutom albumu “The X Factor” koji je sam po sebi “najmračniji” album u karijeri grupe. Osjećaj se zloslutnosti provlači kroz cijelu pjesmu i ta zvijer koja se primiče kao da odbija reći svoju posljednju riječ.

Na kraju, ovaj je album nastavak puta koji su si “progresivni” Maideni zacrtali u 21. stoljeću. Oni su tu da ostanu te ako se kojim slučajem i dogodi još pokoji album, on sigurno neće skretati nazad u nostalgiju osamdesetih, već može samo proširiti postojeću paletu. Ovo je šesti album od povratka Brucea Dickinsona i Adriana Smitha u grupu 1999. godine i neka se veća iznenađenja nisu očekivala, ali je sam album ipak osjetno poboljšanje u odnosu na prethodna dva. Iako određene melodije i fraze mogu prizvati osjećaj déjà vua, album sadrži dovoljno raznolikog materijala za uživanje i uz “A Matter of Life and Death” iz 2006. godine ponajbolji je album Maidena unazad dvadesetak i više godina. Preporučujemo!

Boris Čičovački

Hits 448
Nights Of the Dead: Live in Mexico City « Nights Of the Dead: Live in Mexico City Iron Maiden Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma