A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Let Go | 5:22 | ||||
2 | Catapult | 6:07 | ||||
3 | Song For Lisa | 4:05 | ||||
4 | Tomorrow Man | 3:48 | ||||
5 | Take Forever | 5:53 | ||||
6 | Fight The Night | 5:36 | ||||
7 | Our Building Block | 5:49 | ||||
8 | Destroy | 5:42 | ||||
9 | Shells Of Silver | 3:42 | ||||
10 | Without Sound | 5:09 | ||||
11 | Falcon Punch | 5:36 | ||||
12 | Joshua | 6:57 |
The Japanese Popstars su zapravo iz Irske. Usprkos konotacijama koje bi ime moglo izazvati, oni nisu ni indie pop. Zapravo se radi o elektronici/house. Još gore, reći će mnogi. I biti u krivu. The Japanese Popstars uopće nisu loš bend, a Controlling Your Allegiance je dokaz da mogu ići istim stopama kao i recimo Groove Armada. Prepoznali su to i šefovi Virgina i ponudili im ugovor.
Ono zbog čeg su Popstarsi ipak inferiorni u odnosu na Groove Armadu je nedostatak pjesama. Groove Armada su kompletan bend, elektronika je tek dio cjelokupnog doživljaja dok se Popstarsi odriču pjesama u korist zvukova. To i nije toliko pogrešna taktika jer ovaj house kvalitetom odskače daleko iznad generičkog koji redovno zaposjeda top liste s obje strane Atlantika. Eksperimentiranje sa zvukovima ne znači i da se odlutalo u neku avangardu koja gubi plesnu poantu housea. Barem polovica ovog albuma bi uredno mogla zabavljati publiku po klubovima. No isto tako, za razliku od mnogih house slučajeva, mogla bi se čuti i iz slušalica.
Prvenstveno se tu radi o raskošnoj Take Forever, obogaćenoj vokalnom suradnjom Roberta Smitha iz The Curea. Destroy pozornost osvaja tvrđim ritmovima, vokoderom i industrial prizvukom. Ipak ponajbolje trenutke album ostvaruje u zvukovnoj dance gozbi, Falcon Punch. Konceptualno, ovo je duboko futurizirani album, soundtrack za mehanizirani svijet u kojem tehnologija postaje ravnopravna čovjeku. I pleše skupa s njim.
The Japanese Popstars trenutno imaju potencijal i ugovor s velikim izdavačem pa nije jasno zašto još uvijek nisu ostvarili značajniji proboj. Controlling Your Allegiance je daleko od postavljanja novih house standarda, no ugodno je i zabavno osvježenje za izmučeni i top listama isforsirani žanr.
Ivan Glazer