A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Brother Run Fast | 3:43 | ||||
2 | Break My Baby | 4:25 | ||||
3 | Alter Ego | 4:08 | ||||
4 | Free The Slave | 4:08 | ||||
5 | Skinny | 3:42 | ||||
6 | Hey Gringo | 4:44 | ||||
7 | My Fair Lady | 3:43 | ||||
8 | I Want More | 3:32 | ||||
9 | Backbone | 3:52 | ||||
10 | I Walk On Water | 5:41 | ||||
11 | Into My Mother's Arms | 3:16 |
Još se od 2020 godine očekuje eruptivno djelovanje na jedinstvenom mjestu ove planete u kojem su vilenjaci sasvim legitimna vrsta.
Istina, neće to biti vulkanska erupcija već ona glazbena za koju je zadužen bend koji je kroz relativno kratko vrijeme svog djelovanja zaslužio mjesto u prvim redovima inače osebujnih imena islandske glazbene scene kojom suvereno dominiraju otkačena Björk, nestvarno/magični Sigur Rós, majstori jazza Mezzoforte ili pomalo tajanstvena/morbidna/osjećajna Sóley.
Nekada je različitost bilo teško otkrivati, danas zahvaljujući tehnologiji njihova različitost dostupna je svima na ovom, trećem po redu albumu koji nije grubi nacrt za nešto ozbiljnije i ambicioznije, već predstavlja konstantu njihove glazbene paradigme, kao i uporno i opravdano branjenje provjerenih glazbenih vrijednosti.
Oni se zovu Kaleo, što na havajskom jeziku znači zvuk.
Iskreno priznajem da su mi Kaleo omiljeni bend, pa iako je teško izabrati omiljeni bend/bendove kao i omiljena jela koja bude maštu, najslađe se vratiti domaćoj kuhinji na kojoj ste odrasli, a to bi u ovom slučaju bila glazba koju ovi Islanđani suvereno isporučuju bez značajnog promašaja (makar do sada).Takav glazbeni svijet se u meni zadržao neobično prisutan i uvijek aktualan.
Nostalgija?
Možda, ali ovog puta isprepletena sa nedvojbenom kvalitetom s akcentom na vokalni dio. Bend je to s dobro baždarenim unutarnjim kompasom koji ih nepogrešivo vodi blistavim vrhuncima rock glazbe uz pitanje što još kriju od nas.
Album čije je predstavljanje predviđeno za početak lipnja 2020 godine , a čija je konačna realizacija ugledala svijetlo dana 23-eg travnja tekuće godine nagovješten je pjesmama „Alter Ego“, „Break My Baby“ i „Backbone“ koje su nagovijestile da na albumu neće biti eksperimentiranja, već koračanja po utabanim i provjerenim stazama.
„Staromodnom“ rock n' rollu nije lako obzirom na brojne izvedenice kroz njegovu povijest dodati potrebnu svježinu, ispolirati poznatu patinu i dodati novu zanimljivost. Siguran sam da Kaleo svjesno nisu u novom križarskom pohodu kojim bi mogli izmjeniti esencijalnu informaciju koju u svojoj srži nosi rock, ali su na dobrom putu da takvu informaciju sugestivno nadopune zanimljivim detaljima. A to i nije baš teško ako se zoveš JJ Julius Son i imaš tako vraški dobar vokal kojeg je nemoguće ne prepoznati, adekvatno valorizirati (za razliku od nekih kolega koji iz meni nepoznatih razloga nisu baš trznuli na ovaj nebrušeni dijamant). Dakle „Alter Ego“ jest i nije klasična verzija rock n' rolla; osim poslovično potrebne dinamike Juliusov razmahani, ali kontrolirani vokal uz pršteće i razigrane gitare daje auri ove pjesme novi spektar boja. Da je ova pjesma nastala 70-tih i 80-tog godina siguran sam da bi prilikom njene izvedbe cijevna pojačala došla u neugodnu situaciju pregrijavanja, a broj fanova rastao bi geometrijskom progresijom. Čista, klasična, beskompromisna rock veselica bez trunka industrijalizacije, veličanstvena akcija koja s lakoćom vodi odgovarajućoj reakciji.
„Break My Baby“ i „Free The Slave“ još su jedne „staromodne“ sjetne blues inačice južnjačke utjehe, osvježene i autentično ispričane kroz naoko jednostavnu asimilaciju glasa koji podiže žmarce duž cijele kralježnice, i instrumenata u petlji koja ne prestaje i za koju se treba dobro emocionalno pripremiti. Odličan primjer spajanja glazbene drame s „plavim“ notama na koju se zakačiš s nepodnošljivom lakoćom. I da, dokazuje da Kaleo posjeduje tamnu stranu.
Ako želite otkriti sve tajne ljepote u pjesmi „Backbone“, pjesmi koja nedvojbeno svojom antiratnom porukom („Where is your backbone brother“), rascvjetanom, no ipak konvencionalnom melodijom uljepšava svijet kroz svoj uvod u kojem lijena postojana matrica nagovješćuje očekivani krešendo, onda se nemojte sramiti vratiti ovaj dragulj na repeat.
Ovu naoko jednostavnu pjesmu prvenstveno nosi JJ Juliusov vokal koji naprosto dominira, skrečući na sebe (očekivano) svu pažnju. S novom koncertnom sezonom nema dvojbe koji bend treba poslušati među prvima.
Kada ova virusna pošast bude otišla u zaborav (nadajmo se), sjednite u auto (ako je moguće sa spuštenim krovom), vozite sporo, uživajte u bojama, zagrlite dragu osobu, uz jedinu obvezu: sa glazbenog uređaja mora se vrtiti „I Want More“. Ništa drugo za ovu predivnu, relaksirajuću, optimističnu pjesmu ne treba izreći osim pridružiti joj se svojim zviždanjem sa vjetrom u kosi i pregrštom dobrih vibracija.
Iz albuma u album kristalizira se činjenica kako Kaleo postaju meštri od balada, laganica, koje u njihovom slučaju gotovo uvijek sadrže teške boje iskrene tame, depresije, potencirane sugetivnim vokalom koji takvoj atmosferi daje gotovo sudbonosni pečat (poslušati s zasluženom pažnjom „Brother Run Fast“; „Into My Mother's Arms“) te naročito crni biser „My Fair Lady“ čiju je akustičnu srž ingeniozno obogatila nježna minijatura na električnoj gitari.
Gotovo je nepisano pravilo da u novi materijal ubace i nešto iz prošlosti. U ovom slučaju radi se o „I Walk On Water“ iz 2013 godine, prekrasnoj melodiji sa sjajnim detaljima koja donosi apsolutni smiraj, zanos; obogaćenoj uvijek rado slušanim ženskim zborom sa gotovo spiritualističkom, crkvenom atmosferom poznatom iz američke obojene populacije.
Da se Kaleo ponekad znaju dobro zabaviti i zaboraviti na ozbiljnost svojih nota i versa dokazuje zarazan optimizam iskazan u plesnoj „Hey Gringo“ koja nas u samom uvodu nepogrešivo uvodi u svijet prepoznatljivih riffova djedica rock'n rolla, da bi razvoj melodije otkrivao punu raskoš odličnog bluesa/rocka/funka začinjenog ženskim vokalima. Zasigurno jedan od vrhova albuma, pjesma nakon koje ćete sigurno odgoditi odlazak na spavanje.
Neverojatna bipolarnost islandske geografske vječne igre vatre i leda sa dugim zimskim noćima i beskrajnim ljetnim danima uvjerljivo je prikazana na odličnoj omotnici, istovremeno je ista predočena kroz dvojnu glazbenu atmosferu, gotovo na tragu bianco/scuro glazbenog identiteta kojeg Kaleo prezentira s lakoćom i osobitim ponosom. Izmjena ritmova pametno je posložena, „izmjenična struja“ molskih i durskih ljestvica savršeno logično funkcionira bez tenzija ili nerealnih očekivanja.
Za pozitivnu ocjenu ne samo ovog albuma, već njihovog cjelokupnog rada nije bitna moja osobna percepcija, siguran sam da isto mišljenje dijeli svatko tko iskreno bez prerasuda i pozivanja na geografske dužine i širine voli dobru glazbu.
Zašto je Kaleo odličan bend?
Zato što su sastavnim djelovima puzzlea zvanog rock hrabro dodali neke svježe boje i oblike, malko ih ispremješali, pa je klasična slika dobila drugačiji oblik, poznat, a opet nov. Kaleo ne istražuje udaljene, neucrtane granice rocka, oni ih jednostavno jasno artikuliraju, ažuriraju, učvršćuju, čine ih sigurnima i lako dostupnima.
Najbolji dokaz je mračna „Skinny“ koja od svog gotovo akustičnog početka brzo sagorijeva u nezaustavljivu bujicu lijepih, žestokih, gotovo apokaliptičkih zvukova pomiješanih sa životno obojenom versima o životnim usponima i padovima kroz bolnu i gnjevnu naraciju unutarnjih osjećaja. Još jedna oštrica koja s lakoćom reže i najtvrđe neslaganje s njihovom glazbom. Ukratko, ova pjesma udara poput metka iz Magnuma, naročito ako je popraćena videom u kojem JJ Julius Son izvodi akustičnu verziju sa zaista vatrenom pozadinom (erupcija vulkana).
Mišljenja sam da se s lakoćom upadne u njihov glazbeni vorteks, pitanje je kako iz njega dragovoljno izići bez gubitka.
Mogu li se nakon svega (opravdano) smatrati jedinim spasiteljima rocka?
Mislim da nisu ni spasitelji, nisu ni jedini. Sve kredite zaslužuju zbog autentičnog tumačenja svih iskonskih obilježja istog. Toliko.
PS: Imao sam čast dvaput ih slušati u živo, nemojte propustiti takvu priliku kada vam se ukaže.
Đorđe Škarica
« A/B | Kaleo Albumi Kronologija |