facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Lux Prima


Bookmark

Data

Released Ožujak 2019
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 26 Travanj 2019
Žanr Rock
Length 40:42
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2019
Država SAD
Etiketa 30th Century Records
Catalog Number 538446272
Edition details objavljeno: 15.3.2019.; producent: Danger Mouse; snimano: New York, Los Angeles, Burbank, Brooklyn
Tags Karen O / Danger Mouse 30th Century Records

Review

Od 2013. naovamo, otkad su Yeah Yeah Yeahs „na čekanju“, njihova ekstravagantna pjevačica Karen O upustila se u solo vode s dva studijska albuma koja su nekako proletjela ispod radara, iako nisu bila potpuno nezapažena. Za treći se odlučila na neobičnu, neočekivanu, naizgled nekompatibilnu suradnju s Brianom Burtonom, poznatijim pod imenom Danger Mouse, nekadašnjom polovicom Gnarls Barkleya i sadašnjom polovicom Broken Bellsa (zajedno s Jamesom Mercerom iz The Shins), glazbenikom i producentom koji je surađivao s brojnim velikim imenima. Malo čudno za nju, ali nimalo čudno za njega – nije mu prvi put da surađuje na ovakvim projektima – već je sa Sparklehorseom i uz asistenciju Davida Lyncha izdao sjajni „Dark Night Of The Soul“, na kojem su okupili mnoštvo indie zvijezda da zapjevaju s njima, te s talijanskim skladateljem Danieleom Luppijem ništa manje impresivni „Rome“, neku vrstu alternativnog, novog pogleda na soundtrackove talijanskih spaghetti westerna, na kojem su zapjevali Jack White i Norah Jones.

Kad bi se ovaj projekt baš morao usporediti s nekim njegovim prijašnjim, možda bi najsličniji bio upravo „Rome“, budući je „Lux Prima“ u velikoj mjeri alternativni, novi pogled na orkestrirani pop ’60-tih, kinematičan i atmosferičan koliko i epski i grandiozan. Naravno, i Karen O je tu uplela svoje prste, a krajnji rezultat je svježa kombinacija koja udahnjuje novi život u već pomalo zaboravljen žanr. Uvodna, naslovna „Lux Prima“ postavlja temelje cijele priče – to je četverodjelna, bogato orkestrirana kompozicija kao stvorena za soundtrack nekog noir filma, u kojem Danger Mouse predstavlja svoju kompleksnu, iako nenaglašenu i nenametljivu mrežu zvukova kojima prati orkestracije, a O se predstavlja u svjetlu u kojem je u Yeah Yeah Yeahsima nismo mnogo imali prilike čuti, mnogo ogoljenija, intimnija i emocionalnija. I „Ministry“ se temelji na gudačima, uz lagani beat i električni bas, te samo malu dozicu finger-picked električne gitare koja prati glas Karen O u sjajnoj, sanjivoj, izrazito stilski dotjeranoj i elegantnoj baladi. Za „Turn The Light“ se okreću lite funk zvuku a Karen O se pomalo budi, da bi potpuno eksplodirala u glam-rockom obojanom maršu „Woman“, u kojem se diže u falsetto na neočekivanim mjestima i postaje uobičajeno iskričava i divlja, koliko to koncept ove ploče dopušta. Upravo taj spoj njenog specifičnog, prepoznatljivog, neobuzdanog načina pjevanja i elegancije i filmske atmosfere koju stvara Burton, najveći je dobitak i najveće iznenađenje ploče, budući da na papiru to valjda nikako ne bi trebalo funkcionirati. Još jednom se taj spoj pokazuje dobitnim u centralnoj pjesmi albuma, izrazito seksi i senzualnoj „Leopard's Tongue“, u kojoj se Kareninom maznom glasu priključuju i trubači. U vrhunce albuma spadaju i tiša, prigušena, zadimljena „Drown“ u kojoj orkestracije u 21. stoljeće prebacuju ritam sekcija i pažljivo odmjereni synthovi, te fenomenalna, „svemirska“, minimalistička balada „Reveries“ u kojoj i akustična gitara i Karenin glas zvuče gotovo metalno, naglašavajući otuđenost i samoću protagonistice koja „pada kroz svemir“. „Nox Lumina“ zatvara album vraćajući se kompleksnim orkestriranim putem na verziju melodije koja je otvorila album, i tako zatvara krug u kojem svjetlost nije samo riječ ali nije ni pravi koncept, već više lajt motiv koji se provlači kroz gotovo sve pjesme, koje su zapravo sve do jedne ljubavne balade u kojima ljubav donosi ili odnosi svjetlost, bile to Sunčeve zrake, zvijezde, plamen, vatra ili ulična rasvjeta koje O u njima spominje.

Ne bih se jako začudila da ova kolaboracija do kraja godine ostane stajati kao najzanimljivije uparivanje dvaju zvučnih i etabliranih a opet naizgled nespojivih imena. Oboje donose svoju igru i svoje „velike puške“, susrećući se na terenu elegantnog, filmskog, orkestriranog popa u kojem Karen O dobiva priliku vokalno i autorski zasjati izvan Yeah Yeah Yeahsa, poprilično se udaljivši od njihovog zvuka, a Danger Mouse dobiva priliku nastaviti svoje istraživanje kroz glazbenu prošlost i teritorije soundtrack glazbe. „Lux Prima“ tako donosi jedan vrlo osvježavajući spoj klasičnog i modernog, starog i novog, i zvuči kao da je stvoren izvan vremena, prostora i tokova suvremene alternativne glazbe. Još samo netko treba snimiti film čiji je scenarij i atmosferu već ispisala ova ploča.

Danaja Glavičić

Hits 670

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42