Tibet

Mandrili donose revoluciju; jedan album sa četiri naslovnice! Da li im je i glavni proizvod četiri puta bolji od prijašnjeg, ostaje Ti da saznaš do kraja teksta.

Zapravo, Blagdansko je vrijeme i dojmove ne valja sakrivati: album je vrlo dobar (4) u odnosu na prijašnja dva jer se bend koncentrirao na sviranje, a ne post poliranje u studiju. A u odnosu na ostatak scene? Koje scene?

 

Ovaj bend iz Rijeke ima dosta lošu karmu; prometne nesreće, kašnjenja na intervjue, puknuća guma, lomovi i sranja te sudske tužbe zbog identičnog imena poslalo bi mnogog glazbenika u mirovinu i na mojposao.net u potrazi za nečim normalnim. No, ManDrill su izbacili jedno „l" i dodali jedno „i", otišli u studio i u tri mjeseca snimili materijal koji sad imate pred sobom bilo u realnom obliku žute ikone foldera ili u imaginarnoj formi okruglog smeđog diska.

 

Album definitivno nosi Sve što nas čini takvima, pjesma o Trickyju, Rage Against The Machine, Pink Floyd, Rundekovom bendu i Depeche Mode, distorzirani pop čiji spot dobijete na, gorespomenutom, disku smeđe boje.

 

Ostatak albuma, po subjektivnoj procjeni, vuče pomalo na Faith No More na hrvatski način, što uopće nije loše. Uživo su vjerojatno još glasniji, a ovo možete provjeriti van u negdje u siječnju kada dolaze u KSET, kako neslužbeno doznajemo iz izvora bliskih bendu.

 

Vizualni identitet albuma odradio je Damir Bralić za kog Google tvrdi da je student dizajna i Photoshop CS3, njegov dobar drugar u suradnji sa desaturacijom, sepijom i nekim čudnim, hibridnim polustencil sans serifnim pismom vjerojatno povučenim sa Dafont.com, a možda sam skroz u krivu.

 

Uglavnom, domaći albumi izgledaju sve bolje i bolje, a (Čudo božje™) i glazba ih prati na toj krivulji.

 

Antonio Hadrović