Review
Francuski glazbenik Anthony Gonzalez pravi je profesionalac za elektronsku glazbu, a M83 njegov je stalni projekt s još četvero talentiranih glazbenika. Možemo reći da je M83 zapravo bend, iako se njegova postava konstantno mijenja, a u nju dolaze i iz nje odlaze mnogi suradnici. Kako god, M83 pioniri su New Wavea i Dream Popa 21. stoljeća te jedni od najkvalitetnijih izvođača u tim žanrovima danas. Hurry Up, We're Dreaming njihov je šesti album, a dolazi kao koncepualni album na dva diska, dvostruki album sa 22 pjesme. Glavna tema ovog ambicioznog projekta su snovi, inače stalna tema glazbe prethodnih uradaka ovog izvrsnog benda.
Njihov prethodni album, Saturdays=Youth jedan je od najboljih albuma u zadnjih deset, možda čak i dvadeset godina. Bez ijedne loše pjesme, sa neopisivim melodijama van ovog svijeta, sanjiv, dinamičan, savršen album koji je za ovaj bend donio puno noviteta u glazbi. Album prije toga, Before The Dawn Heals Us, koncipiran je kao film, također izvrstan uradak. Ovaj album najavljen je kao kombinacija ta dva. I da, čuje se to u glazbi. Pjesme i jesu svojevrsni hibridi zvukova s oba albuma, no s dovoljno noviteta da zvuče svježe.
Međutim, u čemu je problem? Pa... Nije lako napraviti dobar dvostruki album gdje svaka pjesma zvuči odlično. I tako, među ove 22 pjesme, stvarno je puno onih koje su tu samo da popune prostor albuma. Povelik je broj onih koje djeluju nezavršeno, kao predlošci, kao demo verzije, kao da nije prevelik trud uložen u njih. Tako imate OK Pal, Claudia Lewis, Reunion, Train To Pluto, This Bright Flash, When Will You Come Home i još par pjesama. Nisu te pjesme loše i, zahvaljujući albumovoj fantastičnoj kohezivnosti, zazvuče kao da su tu samo zbog održavanja toka. Nije to baš utješna stvar, no opet, nijedna od ovih pjesama nije toliko loša da kvari album. A uvjerljive "highlighte" prepoznat ćete već na prvo slušanje.
Započnimo sa prvom pjesmom, Intro, vrlo razvikanom kolaboracijom s ruskom pjevačicom Nikom Rozom Danilovom, poznatijom pod pjevačkim pseudonimom Zola Jesus. Koliko god pjesma bila najavljivana prije albuma, toliko je više hvale i zaslužila. Bolji uvod u ovakav album ne možete si ni zamisliti. Bolji uvod u bilo koji album teško je zamisliti. Kako pjesma teče, sve se više i više nadograđuje, nedugo nakon poetskog izgovorenog uvoda vokalistice Morgan Kibby, čut ćete Anthonyev pobjedonosni uzvik: "Carry on, carry on!", a već tada ćete postati svjesni koliko je ova pjesma velika. Kad mu se nakon dvije minute pridruži Zola Jesus, bit ćete u nebu u kojem ćete ostati sve do kraja pjesme. Naprosto savršeno.
Zatim Midnight City, prvi singl, vrlo dobra pjesma koja će vam lako ostati u glavi. Predivna (skoro) šestominutna balada Wait, lijep spoj priče i pjesme u Raconte-Moi Une Historie te odlična optimistična završna pjesma prvog diska, Soon, My Friend.
Drugi disk počinje, svakako, ne tako epsko kao prvi, no predivnom baladom My Tears Are Becoming A Sea, nakon koje slijedi šareni glazbeni vrtlog New Map. Year One, One UFO pokazuje M83 u potrazi za nečim novim u zvukovnom svijetu, donosi akustičnu gitaru i gotovo folk prizvuk. Pokušaj je, ipak, tek djelomično uspio. Pjesma je dobra, no ima tu još puno mjesta za nadogradnju.
Još jedna snažna balada, Splendor, dira u srce emotivnošću i nekom posebnom, jakom atmosferom. A vrhunac drugog diska dolazi u Stevie McQueen. Najljepši, najmelodičniji, najdivniji i najkreativniji glazbeni pejzaž ovog albuma prepun je boja, zvukova, mirisa, svega. Pjesma koju slušate cijelim bićem, a ne samo ušima.
Gotovo bi vas svaka pjesma nakon ove razočarala, te tako ništa do kraja albuma ne dostiže njenu veličinu. Međutim, album završava na smirenoj i krasnoj noti s Echoes Of Mine, Klaus I Love You i Outrom.
Ovaj album je kao putovanje. Istina, tu i tamo klimavo i ne uvijek toliko uzbudljivo putovanje, no putovanje na koje ćete uvijek odlaziti zbog onih trenutaka vrijednih toga da ga iznova i iznova upalite. A toliko je tečan da ćete, čak i ako nađete samo jednu dobru pjesmu, paliti iznova cijeli album. Atmosferičan je i snažan, hrabar i šaren uradak. Nije najbolje što je ovaj bend ponudio, no ostaje dragulj u njihovoj diskografiji zbog svoje posebne ljepote koja se otkriva kroz više slušanja, a u svakom novom uživat ćete više nego prije.
Mislav Živković
/
