Review
Koračanje glazbenim stazama na kojima se gotovo ne čuje zvuk gitare, dok zvukovi klavijatura i sintija poput snažnih markacija upućuju na dominirajuću instrumentalizaciju, uz gotovo savršen vokal/vokale, u startu determiniraju odlazak na mjesto koje donosi smirenje i pobudu za meditativno opuštanje.
Postavljanje takve glazbene molske petlje u kojoj se oslobađa autorska introspektiva reflektirana kroz pitanja o vjeri, iskupljenju, emocijama, iskustvu, a da ne zalazi na skliski teren slatkorječivosti, nosi veliku odgovornost sadržanu kroz apsolutno nužnu kvalitetu pjesama koje su u slučaju Manchester Orchestra obogaćene snažnom i sugestivnom lirikom.
Da, sve to možemo pronaći na najnovijem EP-u ovog američkog indie/art rock benda iz Atlante inspiriranim zbirkom molitvi i meditacija puritanskih propovjednika iz 17 stoljeća, sadržanih u knjizi The Valley of Vision, objavljene 1975 godine. Knjiga nudi duboki pogled na duhovno putovanje vjernika.
Da ne bi bilo zabune, ovaj EP ne pripada nikakvoj zapakiranoj duhovnoj glazbi, glazbena je to nadopuna istoimenog filma, sinteza koja predstavlja jedinstvenu moć koju su ova dva medija u stanju ostvariti.
Bendu, točnije Andy Hullu nije strano stvarati snažne i upečatljive glazbene scenografije u kojima nailazimo na melanholične rezonance koje slušatelju umrtvljuju tijelo, ali istovremeno hrane dušu.
Za njih poslovična melodičnost razgranata na pamtljive vokalno instrumentalne slojeve, često minimalizirane, uvlači nas u jedan poseban svijet, gotovo novu, lijepo isprofiliranu dimenziju.
Jednom uvučeni u taj čaroban, hipnotizirajući svijet sigurno ne bi ni primjetili što se događa oko vas. Kolokvijalno rečeno može u blizini pasti bomba, to vas ne bi posebno uznemirilo u nastavku slušanja ovog rijetko dobrog zbira pjesama.
Ovaj EP od šest ravnopravnih pjesama smješten je u margine u kojima zaista nema mjesta za loš uradak.
Uz gore navedenog Andy Hulla bend čine: Robert McDowell (gitara, klavijature), Tim Very (bubnjevi) i Andy Price (bas).
Posebnu pažnju treba posvetiti ovom trojcu: „Capital Karma“ sa gostujućim vokalom Caroline Swon; „The Way“ i pravom „malom“ remek djelu – „Quitely“.
Izbjegavanje slušanja ovog odličnog EP-a isključivo je vaša odgovornost, stoga ne oklijevajte previše.
Đorđe Škarica
