facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2011
Format Kompilacije
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Ponedjeljak, 19 Rujan 2011
Žanr Pop-Rock
Length 1:15:13
Broj diskova 2
Edition date Travanj 2011
Država Velika Britanija
Etiketa Major Minor
Catalog Number CDSMLP71
Edition details Datum objave: 25. 4. 2011.; Produkcija: Stephen Street, Mick Ronson, Steve Lillywhite, Clive Langer, Alan Winstanley i Boz Boorer; Snimano: 1987. - 1994.; Digipack CD+DVD izdanje
Tags Morrissey

Review

Subjektivizam kojeg najodlučnije zagovaram kad je u pitanju kritičarska konzumacija i prezentacija popularne kulture daje mi za pravo povući crtu poveznicu između The Smiths i R.E.M. Iako bez bitnih dodirnih točaka, ta dva benda gotovo su na potpuno jednak način, potpuno jednakom dinamikom doprli do mene i nastavili se nastanjivati u onom privatnom prostoru kojeg bi svatko od nas, koristeći najjednostavniji rječnik, mogao nazvati omiljenom glazbom. Ovisno o afinitetima, temperamentu pa i životnim etapama, neki bendovi na prvu postaju vrijedni potrage za rijetkim snimkama i B-stranama, drugi isto tako na prvu postaju materijal za reciklažu ili boksačka vreća, a postoje i oni koji se zavlače vrlo, vrlo sporo i u konačnici, gotovo kao iznenađenje, izrastu u nešto bitno, pa i privatizirano, osobno.

Da, već je, vjerujem, jasno da The Smiths spadaju baš u tu, zadnje spomenutu skupinu i da su negdje u isto vrijeme – što će reći relativno nedavno – s R.E.M. dobili svoje počasno mjesto na stalaži s CD-ovima koja buja u sve tješnjem dnevnom boravku. A sve je to bitno jer su upravo te okolnosti vodile k tome da ozbiljnije zagrabim u još jednu, najnoviju u nizu kompilacija nekadašnjeg frontmena grupe, a već dugo glamurozno samozatajnog solista Morrisseyja. Vjerujem i da je očito da se opusom dotičnoga gospodina nisam pažljivije bavio – bar dosad – koliko god mi bilo poznat razvoj diskografskih događaja iz njegova portfelja, no to je nešto što nadilazi samu glazbu The Smiths i više je vezano uz njega samoga.

Jer, svjestan da bockam u nečije popkulturne svetnje, konstantno sam imao, pa možda čak još uvijek imam neki žulj kad je u pitanju Morrissey. Slažem se da je likove poput Mötley Crüe, Whitesnake i sličnih jahača gitara teško uzeti ozbiljno i da višestruko zaslužuju vlastite parodije, no Morrisseyjevo uporno inzistiranje čak na prijeziru rock-klišeja i posebice mačizma počesto se izvrtalo u novu krajnost koja je postajala i dosadnjikavom. Naslovnica ove najnovije kompilacije nastavlja ići tim smjerom i to je nešto što me ipak držalo tek na dužnom poštovanju prema glazbi dotičnoga gospodina i pripadajućeg mu benda. Stavimo li na stranu koliko su kome The Smiths i gospon Morrissey vizualno atraktivni i scenski uvjerljivi, glazba koju je prvo gradio s hipertalentiranim Johnnyjem Marrom, a kasnije do(g)rađivao u već dugom solističkom razdoblju nepobitno je blago britanske glazbene riznice.

"Very Best of Morrissey" donosi presjek solo karijere pod okriljem EMI-ja, od njezina početka u drugoj polovici osamdesetih do sredine devedesetih, točnije, singla "Sunny" iz 1995. Pjesma za pjesmom, svaka uredna, pametna i taman onoliko pitka da bude dobar pop kao i taman onoliko opora da se prosječni fan Lady Gage izgubi u notama – dvosveščana kompilacija (dodatni DVD sadrži selekciju video-spotova taman onoliko boljih od spotova The Smiths koliko godine između njih to nalažu) gotovo da je bezgrješna prezentacija svakom novom uhu, pa i uredan, skockan inventurni rezime za svakog ne odviše sitničavog poklonika. I meni samom je potvrdio sve ono što se "događalo" između Morrisseyja i mene sve ove godine, a što sam pokušao smisleno sabrati u prethodnim pasusima. No, ono bitnije – da razlučimo "Very Best of…" od ostalih srodnih sklepotina – odabir i remastering odrađen je uz aktivnu suradnju samoga Morrisseyja te sadrži dosad nedostupnu verziju pjesme "Interlude", izvorno otpjevane sa Siouxsie Sioux. Koliko je to dovoljno da je se izdvoji, mogu, eto, procijeniti fanovi svaki za sebe. Video materijal kao nadopuna svakako je iznimni plus.

Što se mene osobno tiče, još ću neko vrijeme puštati baš ovaj CD, tek toliko da utvrdim nove pozicije u odnosu na Morrisseyjev lik i djelo, tek toliko da mu konačno pružim iskrenu slušateljsku ruku i priznam da su me u tom dosad ometale nebitnosti i vlastite sitničavosti. Onda će konačno The Smiths dobiti svog obožavatelja gorljivog gotovo koliko i moj sugrađanin Aljoša, a Morrisseyevi albumi će započeti svoju turneju po već pomalo olinjalom mp3-playeru.

 

Toni Matošin

Hits 621
Greatest Hits « Greatest Hits Morrissey Kompilacije Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42