facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 2014
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock
Dodano Četvrtak, 04 Prosinac 2014
Žanr Rock
Length 47:05
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2014
Država Europe
Etiketa Columbia
Catalog Number 88843049622
Edition details Producent: Alex Silva
Tags Manic Street Preachers Alex Silva Columbia

Review

"Vratit ćemo se jednoga dana; nismo nikada zapravo ni otišli", pjevaju na novom, dvanaestom studijskom albumu Manic Street Preachers i u svom stilu podcrtavaju novo poglavlje priče koja je odavno nadišla puki glazbeni okvir. Poglavlje je to načeto lanjskim sjajnim "Rewind the Film", koji je dao naslutiti, i onim što je svirao između svojih "lakih" nota i samim izjavama Nickyja Wirea i društva, da se sprema nešto posebno što će mu se prilijepiti i dati bendu novu dimenziju, baš tu, gdje su nakon svih turbulencija i kriza, u zagrljaju sa zrelošću, iznova izmislili sebe. "Futurology" predstavlja, da, kako mnogi trube i sriču sintagme, jedne noveManicse, ali oni su prije svega ipak isti. A novi. Pridošli, a nikad otišli. Replika samih sebe.

Pišući lani o "Rewind the Film", nisam mogao (ni želio) skriti divljenje njihovom starenju, tom sigurnom koraku sa svojim godinama i vlastitom ostavštinom od strane benda od kojeg bi površniji slušatelj to najmanje očekivao. Lijepile su im se tijekom godina – a čak ponajviše njihovom vlastitom krivicom – brojne naljepnice, od štrebera do revolucionara, a njihova načitanost, razbacivanje parolama i gomilanje ideoloških kontroverzi prikrpalo im je i etiketu salonskih ljevičara. Upravo zadnjim albumima, a sad i podvučeno s "Futurology", oni su sami, ostavši pak posve vjerni sebi, otpuhnuli baš takvu etiketu, jer, za razliku od suvremene političke ljevice kojoj je lakše poticati inflaciju prava raznoraznih društvenih manjina nego se boriti za radnička prava i kojoj se lakše hrvati na ideološkim ringovima nego s krupnim kapitalom, svoje "salonstvo" nisu zapečatili stereotipima niti su otupjeli oštrice. Manic Street Preachers su tu da ostanu, jednako rječiti, jednako glasni, u nesmanjenom sukobu s konformizmom i korupcijom i posve u miru sa svojim godinama, stažem na sceni i odgovornosti prema sebi i svojoj publici.

Na "Futurology" su, dakle, nastavili stariti, nastavivši jednako tako i svoju desetljećima dugu avanturu na raskrižjima i prometnicama popularne kulture. Legendarni berlinski Hansa Tonstudio, sa svojim duhovima rođenim iz nekih od najintenzivnijih kreativnih kontrakcija Davida Bowieja, Iggyja Popa, Nicka Cavea, U2 i brojnih drugih imena na istim i sličnim avanturističkim rutama, postao je poticajno okruženje za ono što su Nicky, James iSean nakupili osluškujući jeku "Journal for Plague Lovers" i "Postcards from a Young Man", albuma kojima ne samo što su konačno pobijedili (nužnu) krizu, već i pročistili i raščistili mnoge vlastite nedoumice i horizonte. Ovogodišnji je album najavljen kao suprotnost, kao svojevrsni opakiji brat hvaljenom, pomirbenom (ali samo po njihovoj mjeri) "Rewind the Film" – izdan točno 20 godina nakon svoga izravnog pretka, njihovog prekrasno košmarnog remek-djela "The Holy Bible", nekima se činilo kako bi mogli dobiti neku vrstu nastavka, hommagea ili ponavljanja gradiva… Ne, nemojte to tražiti od "Futurology". Niti bi bilo realno niti točno, čak niti dobrodošlo. Jer, ne zaboravimo, to su oni Manic Street Preachers koji su lani postavili letvicu na drukčije mjere visine. "Rewind the Film" nije ni slučajan ni prebrisan, a "Futurology" je, koliko god svojim kreativnim neredom i nabrijanošću, bubnjajućom jezičavošću i aktivizmom povlačio drukčije poveznice, njegov produžetak, njegova dorečenost.

Vješto se nadovezujući na zvuk kojeg je Bowie gradio na svojim kultnim "Heroes" i "Low", na berlinsku hladnoću ikrautrock, Manicsi su razvili naoko kaotičnu tapiseriju sjajnih melodija i germanizirane poetičnosti, bacivši prvenstveno sebi samima izazov u lice. Oni se tu bez milosti i uvijenosti suočavaju i s vlastitom prošlošću ("The Next Jet to Leave Moscow"), kao i s konstantno omraženim konformizmom ("Let's Go to War") ili odrazima u zrcalu, kakvi god bili ("Misguided Missile"); uz grlate rafale izbacuju i sjajne instrumentale poput bovijevske "Dreaming a City (Hughesovka)", koja se prelijeva usci-fi uspavanku "Black Square", a ne propuštaju biti i posve lirski ("Divine Youth", "The View from Stow Hill"). Singl "Walk Me to the Bridge", čiji refren iznosi razvaljujuća gitara, zagrebat će – nenamjerno ili ipak ne – po uspomeni na nestalog Richeya Edwardsa, ali prvenstveno ipak po tenzijama unutar samog benda. No, most pritom nije slučajan lajtmotiv, jer cijeli album odiše otvorenim europskim cestama, kao da u njima traži provjetravanje svijeta nastalog na ruševinama ideologija minuloga stoljeća. Zato i gotovo mehanizirana koračnica "Europa Geht durch Mich", podebljana hladnim vokalom njemačke glumice Nine Hoss neće zvučati deprimirajuće već himnično, ne namigujući političkoj korektnosti, već izgrađujući svoju, odjekujući i u drugom dijelu albuma koji kao da se rasplinjuje u hipnotičnom završnom instrumentalu "Mayakovsky".

Manic Street Preachers s "Futurology" dokazuju da nemaju razloga dalje se dokazivati i u toj vrsti kontradikcije grade sjajan novi manifest. "Mogli smo biti heroji, ali neuspjeh je mnogo zabavniji" još je jedna od njihovih tipičnih parola, ali i još jedna kartica izvučena iz vodiča kroz lik i djelo benda koji je jednom davno zacrtao postati najveći na razvalinama vlastitog mladenačkog bijesa i buktinji ranog samozapaljenja. Vremenom su nadvladali autodestrukciju, uz put izgubili brata po misiji, pogledali u nakeženo lice vlastite karikature, razvili melodije kao zastave i otkrili da možda ipak i jesu najveći.

Toni Matošin

Hits 794
Rewind The Film « Rewind The Film Manic Street Preachers Albumi Kronologija Resistance Is Futile » Resistance Is Futile

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42