Heritage

Review

Čudna je i nepredvidiva ta biljka zvana rock. Penješ se po njenim razgranatim granama skoro 50 godina, čini ti se da si konzumirao sve plodove, kad ono, na novom izdanku te čeka novi slatki plod.

Ovog puta dolazi iz države nekad smještene iza željezne zavjese, točnije iz Varne, Bugarska, a zasadili su i održavaju ga na životu Oddplay. Dvočlani je to bend (Alexander Enev na gitari i Itso Nikoloff na basu) i stvaraju zaista moćan zvuk. Instrumentalna fuzija stoner rocka uz uvijek nepredvidivu psihodeliju obojenu tradicionalnim etno bojama u njihovom slučaju sadrži originalan i fino posložen materijal.

Njihova glazbena avantura započela je prije 12 godina kada je Alexander po prvi put čuo pjesmu Slipknotovu „Duality“, te se trenutno „zaljubio“ u riff. Odgajan na metalu Alexander rado sluša Frank Zappu, Joea Satriania, Slasha, Stevie Vaia, Stevie Ray Vaughana.

Drugi dio tandema, Itso Nikoloff smatra se jednim od najperpektivnijih bugarskih basista, svoje nadahnuće našao je u liku i djelu Toolovog Justina Chancellora.

Siguran sam da crvena jabuka s naslovnice nije u funkciji donošenja nikakvog razdora, naprotiv trebala bi donjeti unisono slaganje oko toga da su momci zaista dobro obavili svoj domaći rad koji obzirom na instrumentalnu narav ne predstavlja bježanje u improvizacije, već su to priče s glavom i repom. Njihove teksture čas su tamne, čas pune svjetla, nekad grube, pa onda glatke.

Iz pjesme u pjesmu frcaju snažni, monolitni riffovi, dobro je to posložena mješavina energije i poslovične balkanske melanholije. Punopravni je to nastavak njihovog dosadašnjeg rukopisa, odlična je to kolaboracija ovog nadahnutog dvojca u stvaranju melodičnog materijala začinjenog prstohvatom psihodeličnih začina koji s lakoćom lijega (bez upotrebe kanabisa, molim lijepo) na pravo mjesto.

Odbacivši za njih očito nepotrebnu vokalnu dimenziju, punu pažnju posvetili su iskazivanju svojih instrumentalnih vještina kojima se i nema puno toga zamjeriti, naprotiv.

Đorđe Škarica