Moj dom je Hrvatska

Review

Ako niste znali Prljavo kazalište su vlasnici prvog punk albuma na ovim prostorima. U Velikoj Britaniji sve je počelo 1976. godine, a u Socijalističkoj Federativnoj Republici Hrvatskoj samo dvije godine kasnije. Od tada pa do danas prošlo je devetnaest godina ili jedanaest albuma Prljavog kazališta što će reči da su nas Jasenko Houra i društvo častili sa točno 0,57 albuma godišnje.

U trećem gimnazije za vrijeme prve eksplozije mp3 CDova kada su Traxdate koštale 20 kuna nabavio sam njihov live album Sve je lako kad si mlad iz 1989. godine kada su na Trgu bana Jelačića svirali pred 250 tisuća ljudi. Više me fascinirala huka publike i jednoglasno pjevane nego glazba i poruke kao što me uvijek daleko više fascinira iskrenost i energija nego rasprodane sponzorirane turneje. Kada nije išlo sa baladama i pjesmama tipa Mi plešemo, Prljavo kazalište se okretalo socijalnim temama, tako je i ovdje. Jasenko misli da je sama činjenica da je iz Dubrave dovoljna za kredibilitet, ali potrebne su i radnje koje ne uključuju sviranje na predizbornim skupovima one stranke koja trenutačno po anketama vodi.

Na albumu je i svojevrsni nastavak Heroja ulice pod nazivom Cobra Tref u kojoj taj heroj i strada od te iste ulice dok u pozadini svira neka Bruce Springsteen soundalike melodija. Ima jedan zakon, bavi se fenomenom srama zbog činjenice da ste u subotu završili s nekim kojeg ostalim danima ne biste ni daljinskim upravljačem takli. (Poznat mi je taj osjećaj...)

Deseta stvar pod nazivom Sestro, slatka sestro govori o opasnostima koje vrebaju na krhko i nezaštićeno biće zvano žena u vanjskom svijetu. Bora Đorđević je napisao bolju pjesmu na tu temu pod naslovom Hajde sestro slatka.

Ova ploča sigurno neće izazvati revoluciju, a pjesma Moj dom je Hrvatska sigurno neće zamijeniti Banieru Rossu, ali je barem zato omot albuma predobar. I zato, dizajnerski studio Bože Sačuvaj, respekt!

Antonio Hadrović