facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2008
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock
Dodano Subota, 08 Listopad 2011
Žanr Pop
Length 51:53
Broj diskova 1
Edition date 2008
Država Italija
Etiketa Warner
Tags

Review

 

Tko čeka, taj.... se načeka! Prvo je što sam pomislila nakon preslušavanja najnovijeg, desetog po redu studijskog albuma Laure Pausini - Primavera in anticipo (Warner Music, producenti; Laura Pausini i Dado Parisini). Odmah sam potom stala prekapati po njezinoj biografiji u potrazi za godinama kada je ovaj talijanaki (ženski) „slavuj“ izdao albume Laura Pausini, Le Cose Che Vivi, La Mia Risposta i Tra Te E Il Mare. Niz je započet 1994., a sonda se bijenalno odvijao do 2000. godine.
 
Kao pravi mali glazbeni „neokolonizator“, Laura Pausini je nakon toga počela osvajati slaušteljstvo hispanskog govornog područja (pjesme snima na talijanskom, španjolskom, portugalskom, engleskom i francuskom jeziku), ali i dance top ljestvice (2003.g.: Surrender 1. mjesto na Billboardovoj Dance Music ljestvici). Iako se spomenuta pjesma našla na albumu From The Inside, ona nije bila tipični predvodnik njegovog glazbeno-stilskog usmjerenja. Kao „amerikanizirani“ melange, taj je album čak ponudio prepjeve nekih pjesma iz „zlatnog“ doba poput Everyday Is Monday (Il Mio Sbaglio Piu Grande), smjerajući ovoga puta na slušateljstvo anglosaksonskog govornog područja.
 
Ja sam, međutim, i dalje čekala. U međuvremenu sam pozorno pratila Ramazzottijevu glazbenu ponudu: izvrsni album Nove, te još bolji Calma apparente, primjetivši kako Laurine pjesme iz tog perioda kao što su E ritorno da te, Resta In Ascolto ili Come se non fosse stato mai amore osciliraju unutar širih i smjelijih harmonijskih dispozitiva, te svojim ugođajem općenito, a tekstulanim slojem pogotovo, daju nagovjestiti da se s njome nešto događa...
 
Laura Pausini je, poput Erosa Ramazzotija, ona vrsta umjetnika čiji je glazbene koncepte teško tumačiti i analizirati neovisno od njihovih osobnosti i životnih faza. Dojmovi, refleksije, psihološki procesi, tjeskobe, osujećenja i okršaji u odnosima gotovo bez iznimke dobivaju svoju glazbeno-poetsku sublimaciju. A njihovi talenti, kako interpretativni tako i skladateljski, dovode do finalizacije kreativnih procesa čija su izravna posljedica hitovi, čak po nekoliko njih na jednom albumu. Mislim da je to jedan od kvalitativnih aspekata ovih talijanskih glazbenika: brojni slušatelji i fanovi prepoznaju se u „opjevanim“ životnim epozodama koje im nisu nimalo strane i rijetko se odriču druženja s njihovom glazbom.
 
Spominjući "zlatni period“ Laure Pausini, ciljala sam na pjesme poput La Solitudine, Non c"è i La mia risposta. Prema mojem sudu one predstavljaju arhetipove prema kojima su tijekom cijele njezine daljnje karijere nastajale tri dominantne vrste pjesama. U posljednjih osam godina primjetila sam odstupanje od tih arhetipova, što samo po sebi nije loše. Štoviše, mislim da je to nužna i česta faza u životima svih značajnijih pjevača i skladatelja koji stvaraju vlastiti stil nadovezivanjem na zatečeno glazbeno naslijeđe (a talijansko je doista veliko!). Budući da se u tom slučaju tradicija gotovo nikada ne dovodi u pitanje („klasična“ pop glazba bez koketiranja s off i alternativnim tendencijama), nad takvim glazbenicima uvijek lebdi tamni oblak eklekticizma koji im dodatno otežava postizanje autentičnosti i originalnosti (u tom svjetlu tumačim pjesmu La geografia del mio camino).
 
Ovaj duži uvod razrađenija je inačica moje teze da se Laura Pausini albumom Primavera In Anticipo (izdanog 14. studenog 2008.g.) vratila svom davno utrtom putu koji je dovoljno širok i sadržajan za sve njezine kreativne pobude, sklonosti i talente dramatičnih razmjera.
 
Vodeća pjesma albuma Invece no (bonus track Agora não na portugalskom jeziku) tipična je melodijski pitka i tekstualno angažirana pjesma koja svojim aranžmanom i produkcijom k sebi priziva i pjesme Nel mondo più sincero che c"è, Un fatto ovvio, Prima che esci, L"impressione i Ogni colore al cielo. Riječ je o autorefleksivnim lirskim ljubavnim pjesmama čiji je sažeti poetski profil suptilno izdiferenciran u pogledu aranžmana i produkcije.
 
Procesi sazrijevanja i kristalizacije koji su nedvojbeno zahvatiili ekspresvni modus Laure Pausini prepoznaju se u glazbeno-poetskoj oporosti i reskosti, a pogotvo u psihološkom naboju koji je posredstvom neočekivanih izmjena harmonijsko-dinamičkih perspektiva najuspješnije realiziran u pjesmama Primavera in anticipo (duet s Jamesom Bluntom), Il mio Beneficio, Più di ieri (na koju skrećem pozornost), zatim u mom apsolutnom favoritu Bellisimo cosi, te u pjesmi Un giorno dove vivere. Prisjetimo se, takav se spoj pokazao savršenim u pjesmi Un attimo di pace Erosa Ramazzottija, ali i manje poznatoj pjesmi Zero Marca Masinija.
 
Treća arhetipska skupina pjesama proizlazi iz najosobnijih aspekata koje Laura Pausini nesebično dijeli s golemim slušateljstvom unatrag petnaestak godina. Doživljavam ju duboko religioznom osobom u najboljem smislu te riječi, osobom koja svoja razmišljanja usmjerava prema životu običnih ljudi (Mille braccia, La geografia del mio camino), ali i osobom koja, eto, suosjeća s otežalim uzdisajima našega planeta (Sorella terra). U protivnom ne bih mogla locirati inspiraciju za pjesmu poput one Mille braccia („..alzando le sue braccia verso il cielo come simbolo di libertà, quel diritto naturale che ogni uomo ha...“). To je pjesma zaraznog prštećeg entuzijazma i meni pomalo neshvatljive glazbene „naivnosti“ (Mi scusi, Laura).
 
Ispostavit će se, međutim, da je navedena pjesma (poput Ramazzottijeve L"ombra del gigante s albuma Stilelibero) zbog inteligentnog redosljeda pjesama, tek simbolični (zavaravajući) uvod u puno ozbiljniju priču i problematiku koju ćete, skupa s Laurom Pausini rado proživljavati slušajući izvrstan album Primavera in anticipo.
 
Gorjana Ivoković
Hits 1167
Live In Paris 05 « Live In Paris 05 Laura Pausini Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42