Review
Pomalo ispod radara, ili da budemo baš otvoreni, u potpunosti ispod bilo čijih receptivnih senzora, Pet Shop Boys su u travnju ove godine izdali svoj treći po redu EP. I to onako, iznebuha. Kao i kod prethodnog EP-a „Agenda”, album je dostupan u digitalnom izdanju, dok se u fizičkom izdanju može nabaviti uz redovni PSB godišnjak, prigodnog naziva; „Annually” za 2023. Kad malo bolje razmislim, jako dobar štos za sve fanove. Uopće ne bi bilo loše da sličan koncept imaju svi izvođači. Ako si ljubitelj određenog benda ili pjevača, kupuješ njihov godišnji almanah i u njemu imaš neke ekskluzivne pjesme u fizičkom izdanju. Baš dobra ideja.
No kako bilo, Neil Tennant kaže da su pjesme nastale u vrijeme albuma „Super” iz 2016, godine, ali da se nekako nisu uklapale u njegov narativ, pa su spašene ovim kratkim izdanjem. Kada danas vrtim film, i koliko mi je u to doba „Super” slabo sjeo, pokušvam zamisliti bi li ove pjesme poboljšale taj anti-super album. Možda. No s druge strane, možda bi sa Supera izbacili one pjesme koje su mi bile drage i ubacili ove pa bi to tek bio anti klimaks.
To ukratko i jest priča o „Lostu”, pjesme su ok, solidne, ali nisu nezaboravne. Tipične PSB teme i malo koketiranja s aktualnom politikom. U tom svjetlu se pojavljuje „Living in the Past”, koja je prema videospotu i tekstu posvećena Putinu i neskrivenoj usporedbi sa Staljinom. Srah, smrt i idolatrija pršti iz svake strofe. A pjesma je lagana, turobna i melankolična. Zapravo, veći dio albuma je melankolični downtempo. Kao neka smirujuća melodija u pozadini dok se bavite svojim poslovima i iako znate što vam svira u ušima, na kraju balade ne možete točno reprizirati što ste sve čuli. Ustvari, ima jedan promašaj. Zove se „Kaputnik” i kod njega vam se digne živac. Teško je razumjeti što se s njime htjelo reći. Pretpostavljam da to na ruskom znači „kapuljača”, ali taj neki pumpajući drmeš joj nikako ne pristaje.
U međuvremenu su Pet Shop Boys napravili novu antologiju pod nazivom „Smash” gdje su kronološki poredali sva svoje singlove od osamdesetpete do dvijeidvadesete. I ne samo to, u najavi je novi studijski album na kojem producentsku palicu preuzima James Ford, koji je odradio odličan posao s Depeche Mode i njihovim sjajnim zadnjim albumom „Memento Mori”. Imamo se čemu veseliti.
Sve u svemu, nije uopće loše. Ne vjerujem da će se ikada itko vraćati ovim „izgubljenim” stvarima, premda ih je bilo lijepo čuti. A i uvijek je ugodno naletjeti na neku nepoznatu stvar PSB iz bilo kojeg doba. A takvih ima more. „Lost” je jedan od tih lijepih i ugodnih susreta.
Darko Hribarić
/
« Agenda 
