A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Stablo


Bookmark

Data

Released Travanj 2014
Format Albumi
Vrsta Rock / Folk-rock / Contemporary Folk / Singer-songwriter / Alternative/Indie Rock / Indie Folk
Dodano Četvrtak, 30 Listopad 2014
Žanr Pop-Rock
Length 39:03
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2014
Država Croatia
Etiketa Aquarius Records
Catalog Number CD 506-14
Edition details Datum objave: 11.4.2014.; produkcija: Mark Mraković; album je sniman u studiju Marka Mrakovčića u 2 navrata kroz 2012. i 2013. te većim dijelom uživo u MM centru u sklopu kulture promjene (SC) početkom 2014. godine.
Tags

Review

Nina Romić od svog je zadnjeg albuma bila jako vrijedna. Mlada kantautorica iz Zagreba intenzivno je i konstantno snimala nove stvari, prepustivši se umjetničkom zanosu koji ju cijelo to vrijeme očito nije puštao. I eto, izdaje svoj treći album otprilike u isto vrijeme kad je izdan i prvijenac grupe Pridjevi, na kojem surađuje s Ivanom Picek i Dinom Santalezom. Iako mi se svidio dotični album, ovo je onaj koji sam čekao jer volim kad je Nina u svom umjetničkom prostoru gdje do izražaja može doći njena samostalna glazbena vizija.

Najavni singl sa simpatičnim spotom snimanim na Jarunu, Savršeno običan dan, zvuči kao uptempo verzija davnog favorita U mom malom mraku. Prvi je album imao tjeskobni i nostalgični uvod, drugi vedriji, a ovaj, treći, ima nekakav spoj - dotična pjesma uistinu je ritmična, no nosi suptilnu gorčinu kakvu su imale pjesme s Daljina. Slijedi ga također poznata Vožnja, čarobna pjesma vrlo tople i posebne atmosfere - i pjesma me opet, čak i nakon jako puno slušanja, uspjela podsjetiti koliko i zašto volim Nininu glazbu. Ona je sposobna kreirati harmoničan i vrlo vizualan glazbeni prostor u kojem je njen predivan vokal savršeno stopljen s ostatkom pjesme te ravnopravan s ostalim instrumentima. To će se na ovom albumu pokazati ključnim jer su drugi instrumenti izraženiji nego prije. Ninini su glazbeni prostori nešto kao presjeci svakodnevnih ljepota za koje ova glazbenica očito ima oko i uho. Eto primjera radi, Vožnja zvuči kao topli voćni čaj u jednom od starih tramvaja s grijanim sjedalima u predbožićno vrijeme.

Maglovitu Obod šešira čuo sam i uživo i jako mi se svidjela, no na albumu mi je još bolja. Ninina vokalna interpretacija ovdje je posebno dojmljiva, ali moram spomenuti i klavir koji na ovoj pjesmi uistinu sjaji. Ova je pjesma jeziva, malo salonska, malo vuče na dvadesete i tridesete i cirkuse, klaunove, malo na CocoRosie i još milijun stvari.

Bicikl je mračna, krhka balada koja u svom mraku pronalazi toliko pritajene vedrine. Ovdje je puno prostora dano Nininom glasu koji je u prvom planu i izvrsno zvuči. I iako bi se mogla proglasiti najtipičnijom pjesmom na ovom albumu, baš je zbog toga vidljivo kako Nina svoj zvuk ne reciklira jer je ovo atmosferom stvarno drugačije od njenih prethodnih balada. Prije svega, više je sigurnosti. Slična njoj je i naslovna pjesma, Stablo. Obje su vrlo intimne ispovijesti, dirljive i prelijepe. Bicikl djeluje ugodno nostalgično, no Stablo djeluje u jednu ruku i bolnije. Ima predivnu liniju harmonike ispod svega, a instrumental se fantastično stalno nadograđuje samo da bi na kraju utihnuo i ostavio Ninu na nekoliko završnih nota s codom.

Važno je spomenuti pjesmu Možda, koja je potpuna promjena i u tempu i u stavu - sigurnost i direktnost u rock n roll aranžmanu. Mene malo podsjeća na Josipu Lisac. Vrlo eksperimentalna i hrabara pjesma, no definitivno korak u pravom smjeru i vrlo uspješno napravljen.

Također bih volio spomenuti i Vuprem oči, prvo zato što nastavlja liniju jedne obrade tradicionalne pjesme pri završetku svakog Nininog albuma, drugo zato što je jednostavno predivna. Možda ne dotiče onu grandioznost koju je imala Zvira voda, no ne bi ni trebala jer je potpuno drugačija pjesma. Plaha i tiha balada izvrsno se uklapa u album.

Kako sam već spomenuo, Nina je stvarno unikatan izvođač na našoj glazbenoj sceni. Ovaj album uistinu je šaren i pokazuje ju kako poduzima radikalnije korake nego na Pticama te u svoj opus unosi nove zvukove. Nove pjesme zvuče direktnije, eksperimentalnije, spontanije, a u trenutcima kad je to potrebno - i dinamičnije, veći je prostor dan bendu, a manji akustičnim pjesmama. Ova je promjena možda najupečatljivija, ali je učinjena stvarno profesionalno, tako da će se slušateljima svidjeti. Akustične pjesme nisu napuštene, takvima je samo dana jedna nova dimenzija te se na albumu ističu i više nego što su mogle na Daljinama. Ovo je izvrsna ekspanzija zvuka na Pticama.

Međutim, dva problema imam, od toga jedan s albumom. Problem koji imam sa sobom je što sam isključio virtualni brojač u svojoj glavi, zaboravljajući koliko sam pjesama čuo na live svirkama, Chansonfestu, kompilacijama + one koje bi Nina jednostavno pokazala slušateljima kao "taster" nadolazećeg albuma. Broj pjesama koje nisam čuo prije cjelokupnog albuma tako je bio poprilično oskudan, no da, sam sam si kriv.

A problem s albumom? U ovom silnom istraživanju novih glazbenih smjerova, imam dojam da je koherentnost albuma malo zapostavljena. Na primjer, i Savršeno običan dan i Vožnja zvuče kao pjesme stvorene za otvaranje albuma (zbog čega je malo nezgodno možda imati obje na albumu), mislim da bi možda bolji završetak bio neki drugi, a ne Osmijeh kao porculan, koja bi mogla zauzeti neko drugo mjesto malo ranije na tracklisti... malo mi nedostaje i bar jedna pjesma koja bi trajala više od pet minuta, kao Lice mjeseca ili Tajna na prethodniku, mislim da bi jedna takva mogla još bolje pokazati improvizacije benda te koliko se dobro Nina snalazi u takvim prostornim pjesmama...

Sad zapravo vidim da ovaj zadnji komentar uistinu nije toliko relevantan opis samog albuma, koliko spekulacija. Dobro, možda je raspored pjesama mogao biti malo kohezivniji, da se postigne dojam kako se pjesme prelijevaju jedna u drugu, no opet, možda to albumu nije ni bila namjera. Dao bih mu desetku jer, eto, uživat ću u njemu još veliki broj slušanja, užasno mi se sviđa, korak je u pravom smjeru za Ninu, hrabar je i efektan, loših pjesama nema, a desetku je zaslužio. Ipak mu dajem devetku isključivo motivacijski, jer, nakon što je napravila tri albuma apsolutno izvrsna svaki na svoj način, stvarno uviđam da kvaliteta kod Nine ne ostavlja mjesta sumnji u konstantno nadmašivanje vlastitih dosega i zato želim vidjeti kako će se njena glazbena priča nastaviti. Jedva čekam idući album!

Mislav Živković

Hits 1601
Ptice « Ptice Nina Romić Albumi Kronologija Sloboda » Sloboda

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima