Neobičan je početak ove alternativne rock skupine, koja je naziv dobila po Remo, tvornici koja izrađuje bubnjeve. Braća Erik i Stephen Paulson grupu su osnovali u Bloomingtonu u Minnesoti 2013. godine. Snimali su pjesmu po pjesmu i objavljivali ih na svom bandcampu. A onda su nakon nekoliko objavljenih singlova 2017. objavili album prvijenac kojega su vjerojatno više duhovito, nego pretenciozno, nazvali ni manje ni više nego - “Greatest Hits”. Među pjesmama se definitivno isticala lepršavo-sarkastična “Yer Killin’ Me”. Odmah su im zalijepili etiketu pop-punk benda s primjesama tzv. ema, premda mislim da bi ih je stilski već i tada bilo teže odrediti. Ali gordijski čvor je riješen: staviš ih u alternativu i indie i gotovo. Ali već su svojim drugim albumom “Natural, Everyday Degradation” (2019.) napravili zaokret i odmak od onoga što su napravili ranije. Ne voli baš takve stvari ni publika, a ni kritičari. Stoga im je drugi album uglavnom dočekan ‘đonom’ i obasipali ga drvljem i kamenjem (ili barem grančicama I kamenčićima), premda osobno smatram da i taj album ima izuzetno dobrih momenata, primjerice pjesmu “Separate Beds”. Osim toga, pohvalno je spomenuti da je Stephen Paulson na njemu uz bas odsvirao i bubnjeve. Uzalud se Erik Paulson opravdao novinarima da su “glazbeno sazrjeli pa tako onda pronašli i neke druge glazbene smjerove kojima su se odlučili gibati” - ekipa im se uglavnom čudila i zazivala ono staro. Je li zbog toga ili možda zbog viška materijala kojega nisu mogli uklopiti na taj drugi album, tko će ga znati, svakako uskoro su se ponovno vratili u studio i počel raditi.
I tako je pomalo počeo nastajati “A Portrait Of An Ugly Man” u nekom dužem razdoblju prijelaza 2019. na ovu neobičnu 2020. godinu. Od prvog singla "Ode to Joy 2", kojega su dugo pripremali a objavili tek krajem travnja ove godine, zatim "Star Worship" u svibnju, pa na kraju ova dva u lipnju: “A Flower and a Weed" i “Easy as That". U konačnici su objavili svoj treći studijski album pod nazivom “A Portrait of An Ugly Man”.
Ivan Dukić
