Putumayo presents: Blues Around the World

Review

Ovaj CD bi se mogao preporučiti svim ljubiteljima ‘’ne samo bluesa’’, da parafraziramo naziv jednog zagrebačkog festivala. Putumayo na ovoj kompilaciji nije namjeravao dati klasični presjek bluesa kao vremenski-prostorno definiranog žanra već predstaviti blues kao ''osjećaj'', baš kako ga je definirao John Lee Hooker, i to kao osjećaj koji se s lakoćom ukorjenio na više manje svim meridijanima zemaljske kugle.

Izvođači zastupljeni na kompilaciji dolaze iz najrazličitijih zemalja, uključujući i one koje nikad ne bismo povezali s bluesom kao što je Indija ili Taiwan. Koncept se na prvi pogled čini pomalo 'nategnuto', no kad se počne preslušavati album postaje jasno da se radi o odličnom odabiru kvalitetne i zanimljive glazbe, nazvali je blues ili kakogod.

Album otvara neobičan irsko-indijski dvojac The Unseen Guest s pjesmom Listen My Son, folk-bluesom u koji su ukombinirali zvuk gitare, bendža, mandoline i table, a takav eklektični pristup obilježit će i ostatak kompilacije. Slijedi niz manje ili više poznatih izvođača koji redefiniraju blues kroz prizmu lokalnog etno izričaja ili kroz vlastiti autorski idiom: Amar Sundy iz Mauritanije donosi melos zapadne Afrike, ali i rock, a nekadašnji hit La Flaca španjolskog sastava Jarabe De Palo zvuči više kao latin rock.

Drugi brojevi su ''ortodoksniji'', tj. u stilu stare škole, kao npr. I Got a Feeling Otisa Spana, klasika čikaškog bluesa, inače pijanista Muddy Watersa. Zvuk Delte izvrsno simuluraju i Botafago iz Argentine te Long-ge iz Taiwana – usprkos jezicima koje teško možemo zamisliti u bluesu. Od poznatijih imena na kompilaciji, pored Otisa Spanna, treba spomenuti Erica Bibba koji s Rory Blockom i Mariom Muldaur izvodi jedan blues-spiritual, te Taj Mahal koji zajedno s Culture Music Club of Zanzibar izvodi izvrsni Catfish Blues. Catfish Blues slušatelja vodi od Delte Mississippija preko New Orleansa do Afrike, i kao takav predstavlja primjereni završetak kompilacije kojoj je cilj predstaviti kreativne transgresije žanrovskih granica bluesa.

Kao i većinu Putumayovih kompilacija, Blues Around the World ne treba shvaćati kao ozbiljni presjek nekog žanra ili etno izričaja, već prvenstveno kao pomalo arbitrarni ali interesantni potpuri pjesama koje u svakom slučaju otvaraju nove vidike (priznajte kada ste zadnji put čuli tajvanski blues?) i potiču na daljnje istraživanje. Kako je Putumayo orijentiran upravo na etno glazbu, domišljato je koncipirao ovu kompilaciju kao susret bluesa i raznih etno idioma, te napravio album koji se sluša s užitkom.

Mirna Marić