facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Asleep in the Bread Aisle


Bookmark

Data

Released Travanj 2009
Format Albumi
Vrsta Rap / Alternative Rap
Dodano Četvrtak, 29 Rujan 2011
Žanr Rap
Length 59:43
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država USA
Etiketa SchoolBoy/SRC/Universal Motown
Tags

Review

 

Prozivaju ga novim Eminemom, ali to je daleko od istine. Asher Roth je bijeli reper, istina, Amerikanac je, to je također istina, ali tu otprilike i nestaju poveznice sa Eminemom. Dok je Eminem odrastao u besparici, u najšugavijim djelovima Detroita, Roth je djetinstvo proveo u gradiću Morissvilleu kraj Philladephije, fino ušuškan u ugodan život višeg srednjeg staleža. Nakon srednje škole uredno je upisao faks, gdje je diplomirao za učitelja razredne nastave te nastavio sa glazbenom karijerom.
 
Glazba koja ga je okupirala bio je rap, ali za razliku od mnogih wiggera, koji žele zvučati kao neke tvrde kmice, Roth je odlučio ostati vjeran svojim korijenima američke suburbije, tako da ne izmišlja priče iz kvarta i sa ceste, nego repa o jednostavnim svakodnevnim sranjima kojima se bavi prosječan bijeli Amerikanac. Već na uvodnoj traci Lark on My Go-Kart dobijmo uvid kako Roth ima odličan flow, produkcija je solidna, jedino stoji pitanje za koju je publiku ovo namijenjeno. Blunt Cruisin' već ga predstavlja kao opuštenog štovatelja marihuane, ali slijedeće dvije stvari su ipak ključne za doživljaj Ashera Rotha i albuma Asleep in the Bread Aisle. 
 
Tu je I Love College, himna o lagodnom životu američkog studenta, koji se maknuo iz roditeljskog doma, ali još drži pipke u roditeljskom novčaniku, tako da može tulumariti svaki dan bez da ga je briga za posljedice. Spominju se tu klasični motivi iz američkih college filmova, uključujući ispijanje bačve piva i beskrajnih zabava po studentskim domovima. Dalje ide Bad Day, pjesma o jednom lošem danu u Rothovom životu. Ne spominje se tu pucnjava, olovo, ratkape, nikakvi gangsta motivi, ali nema čak ni nekih šmokljanskih detalja, što znači da je Roth daleko i od MC Larsa. Naime, Bad Day je pjesma o tome kako Roth ide posjetiti prijatelje u New Yorku i ukrcava se u rasprodani avion na jeftinoj lokalnoj liniji. Eto, te dvije pjesme su dovoljne ako želite upoznati kakav je Roth kao MC, o čemu repa, kao i za koga. Flow mu je jako dobar, dapače, na momente podsjeća na Jay-Z-ja.
 
Tematski, okrenut je bijelim amerikancima srednjeg i višeg srednjeg staleža koji su navikli na džeparac, nemaju skoro nikakvih obaveza, a kada putuju, ne skupljaju pare za bus, nego idu avionom. Ah da, još jedan bitan detalj – refreni su očajni. Na čitavom albumu nema ni jedan refren koji je pamtljiv, ili koji uopće valja. Nema veze što na albumu gostuju Cee-Lo (na pjesmi Be By Myself) i Busta Ryhmes (na Lion's Roar).
 
Trebalo bi istaknuti još stvar His Dream, u kojoj Roth govori o 56-godišnjem ocu koji gleda natrag na svoj život, razmišlja o tome kako je htio biti pisac, a sada ima 21-godišnjeg sina koji želi biti pjesnik. Hm, pjesnik ili reper, umjetnik, kako god bilo, sin će sada moći živjeti svoj san jer se otac odrekao svojih snova kako bi radio i pružio obitelji dobar život. Možda opis ove pjesme zvuči dosadno, ali barem traje kraće od samog slušanja iste, koja nema nikakvih puchlineova niti ikakvog traga humora. 
 
Eto, na kraju bi se dalo zaključiti da je Asher Roth dobar MC za tržište na koje cilja, 'college kids'. Uglavnom bijeli Amerikanci koji još nisu zagazili u tržište rada. Dalje od toga, teško da će ikome biti zanimljiv. Da je Ferris Bueller (dakako, mislim na filmskog junaka kojeg je glumio Matthew Broderick) nakon srednje škole postao seronja, vjerovatno bi bio kao Asher Roth. Kad bi trebalo naći etiketu za ovaj album, moglo bi se reći da spada pod 'douchebag rap' ili da zvuči kao soundtrack za jebanje vjetra. Iako je takve publike definitvno najviše u Americi, naći će svoje poklonike u Europi, pa tako i u nas.
 
Vuk Oreb
Hits 789

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma