Folklore

Review

Nešto manje of godinu dana nakon posljednjeg sedmog albuma "Lover", malo tko, zapravo, nitko nije očekivao da će Taylor Swift iznenađujuće izbaciti novi album - "Folklore".

Priča o albumu ide zapravo ovako: Nakon što su zbog pandemije otkazani svi nastupi na festivalima i koncerti, kao i njena turneja, Taylor se figurativno povukla u svoju "šumsku kućicu" te uz pomoć The Nationalovog Aarona Dessnera izkraftala ono što bi mogli nazvati post-pop erom Taylor Swift, nakon što do to nje dođe, jer teško je očekivati da će nastaviti u ovom stilu, budući da pop tvornica novca, unatoč kvaliteti, ovdje baš i ne vidi prosperitet, osim jedino imena Taylor Swift.

Kroz 14 godina i 7 albuma već smo vidjeli kako se Taylor morfira od svojih skromnih početaka sramežljive teenage country-pop kantautorice pa sve do vrha dance-pop hranidbenog lanca. Sad, s "Folkloreom", uspjela je duboko uroniti u indie zvukove atmosferičnog folka. Iskreno, dugo je vremena prošlo otkad sam od Taylor čuo ovako iskren i prolifičan album, vjerojatno jer dolazi iz srca umjesto Hollywooda.

Od samih početaka jedna od najvećih značajki njenog pisanja pjesama je bila natprosječno velika vizualznost, i pretvaranje riječi u gotovo kinematografsko okružje, i to ovdje najbolje dolazi do izražaja, kad čovjek ostane sam sa sobom u izolaciji; od opsjedajućih melodija i vocal-syntha na "My Tears Ricochet", ili mnogo zrelijeg pristupa s "Illicit Afairs", ili pak ultraljubavne "Invisible Strings" neminovno inspirirane njenom vezom s glumcem Joe Awlynom, tehnikalija jednostavnosti i pisanje je ono najbolje što Taylor u sebi zapravo ima.

No, njen talent storytellinga se samo nastavlja dalje; kroz tri različite pjesme (simbolično svaka udaljena 5 pjesama od druge, što smatram osvrtom na okvirno preživljene godine), Taylor predstavlja dramsku trilogiju o toksičnoj ljubavi između troje individualaca. "Cardigan" - je priča o djevojci Betty koja se suočava s ljubavnim brodolom nakon što je izdaje njena "srodna duša" James, i zapravo se teško ne povezati s Betty na refrenu “And when I felt like I was an old cardigan/ Under someone’s bed/ You put me on and said I was your favorite". "Betty" je pak s druge strane ispričana iz perspektive dotičnog Jamesa, koji se svim silama trudi povratiti ono najbolje što ima - Betty. Između te dvije pjesme smjestila se pjesma "August, osvrt na cijelu situaciju treće neimenovane osobe koja je, zapravo, uzrok Bettynu i Jamesovu raspadu - afera koja je od samog početka osuđena na propast.

Jedino gostujuće mjesto na albumu drži Justin Vernon, kreditiran naravno kao Bon Iver, na pjesmi "Exile", zanimljivoj indie laganici o dvoje davno rastalih ljubavnika koji se ponovno sreću. Kontrast u glasovima Taylor i Vernona savršeno prikazuje različite poglede na situaciju obaju likova.

"Folklore" je jedan jako zanimljiv album, i da mi je netko rekao da ću ikada nekom albumu Taylor Swift dati čvrstih 5 zvjezdica, unatoč njenom megalomasnkom uspjehu, rekao bih mu da je lud. Ali ovo je taj album, i svi smo pomalo ludi, zar ne?

Dražen Plukavec