facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Iz razloga


Bookmark

Data

Released Listopad 2020
Format Albumi
Vrsta
Dodano Petak, 16 Listopad 2020
Žanr Pop-Rock
Length 36:21
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2020
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number 6093823
Edition details objavljeno: 2.10.(digitalno izdanje), 9.10. (fizičko izdanje)
Tags Croatia Records Tate Romanova

Review

Očito je da anđeli i demoni, vječna inspiracija svih glazbenika nikada ne spavaju. Jer kada promislim da sam (makar što se splitske glazbene scene tiče) čuo sve, iza kantuna naletiš na pravo iznenađenje koje te osvoji na prvu. Samo ime Tate Romanova (ime fiktivnog lika unisono odabranog od svih članova benda) budi znatiželju, sugerirajući tešku i mračnu atmosferu svojstvenu dramama kojima obiluje majčica Rusija. Daljnje čeprkanje po poznatim informacijama istu odvodi na višu razinu, a da se materijala s njihovog prvijenca nisam ni dotakao.

Zašto?

Iz jednostavnog razloga (neka mi za sada muški dio ekipe oprosti) što dužnu inicijalnu pažnju posvećujem mladoj dami izuzetnih vokalnih mogućnosti, a 18 joj je godina tek - dame i gospodo, predstavljam vam Saru Andrić, kojoj bi bez ikakve dileme mogao pripasti nadimak ženskog The Voice. Ima u njoj dostatnog rock špirita i potencijala za jednog ženskog Paul Rogersa, pomiješanog s očekivanom lirskom komponentom. Uz odgovarajuću nadogradnju i poliranje svog talenta, te marljiv rad, siguran sam da ćemo o njenom vokalu slušati puno lijepih priča.
Sara inače preferira vokalne izvedbe Celine Dion i Beyonce.

Što se tiče ljepšeg spola tu priča ne prestaje, Sari društvo u bendu sugestivnim sviranjem prave krha Lana Beović na basu koja me neodoljivo podsjeća na Tinu Weymouth (uzori su joj St.Vincent i Metric) i Ivana Županović (inače članica splitskog blues benda In Roots) na bubnjevima, koja usput opako sluša i svira Maidene.

Muški dio benda pripada osnivaču benda, koautoru i aranžeru, autoru tekstova Šimi Barbariću, gitaristi Anti Jerončiću , koautoru pjesama (voli slušati Floyde i Fleetwood Mac – pretpostavljam britansku fazu benda), Zdeslavu Klariću na klavijaturama (svirao s Pips, Chips & Videoclips i Sarom Renar, inače ljubitelju benda Radiohead).
Tate Romanova je zaista uspješan spoj mladih i iskusnih glazbenika okupljenih u projekt koji apsolutno obečava obzirom da su oformljeni tek prošle godine. U njihovom glazbenom Atanoru kriju se pomješane provjerene pop/rock forme odsvirane i otpjevane u trenutcima osebujne eruptivne inspiracije za koje se toplo nadam da će imati svoj uspješan nastavak u nastavku karijere.

Bez obzira na očekivani lokalpatriotizam potpisnika ovih redaka, Tate Romanova su uz još jedan splitski bend, The Spitters, donjeli na lokalnu glazbenu scenu ( i nadam se ne samo nju) novi trag zanimljivosti i velikih očekivanja. Njihovi glazbeni koloriti u potpunosti su drugačiji od poznatog i rekao bih pomalo istrošenog poimanja splitskog pop idioma. S punim pravom se za njih može kazati da su svoji na svome, jer njihove male „simfonije“ imaju sve atribute koji ih čine rasnim pop/rock pjesmama.
Momci i cure, ili bolje rečeno cure i momci filigranski precizno su svoje priče iznivelirali u glazbenu aktivu i pasivu; pasivu u kojoj su s odličnim uspjehom ispunili sve svoje obveze glede svježine i zanimljivosti materijala, čiste i precizne svirke, maštovitih aranžmana, da bi tako stvorenu aktivu otvorena srca ponudili slušateljima na uživanje, a kritičarima na obraćanje zaslužene pažnje.

Instrumentali su fino ispolirani, čisto odsvirani sa ponekad masnim basom, postojanom bubnjarskom podlogom uz fine solo gitarske i klavijaturske/klavirske dionice. Pozitivan stav (nešto drugačiji od onog o kojem pjevaju kolege iz TBF-a) prisutan je, rekao bih i poželjan u svih 10 pjesama. Rekao bih „Blast from the past“ prezentiran potrebnom svežinom i kvalitetom.

Njihov doprinos hrvatskoj glazbenoj sceni tek treba biti prepoznat i adekvatno valoriziran, iako pretpostavljam da će njihova sudbina kročiti dužim i težim putem uslijed činjenice da im adresa nije ona iz metropole.

Tate Romanova su na svom prvijencu bacili mnogo „udica“ na koje ne trebaš biti riba glamac da se s nepodnošljivom lakoćom zakačiš na cjelokupni materijal, zaista konzistentan i odlično posložen u ukusnom sendviču od laganica i brzaca koje podjednako s lakoćom preko slušnih organa ulaze u sivu „centralu“ kojoj očito ne treba puno vremena za uspješno prepoznavanje jedne zaista friške glazbene avanture.

Hrabrost apsolutno stanuje na ovom albumu, hrabrost očitovana izborom možda najnezahvalnijeg glazbenog izričaja-pop/rocka. Jedan krivi korak sa nemaštovitim harmonijama, melodijama i trenutno postaješ predmet ismijavanja, ili još gore, apsolutne ignoracije.
Srećom Tate Romanova ne boluju od toga, ozbiljna je ova njihova priča; njihova „sabrana djela“ treba očekivati s nestrpljenjem uz napomenu da ponavljanje može biti majka mudrosti, pitanje samo do koje granice.Ujedno je to i sklizak teren kojim treba oprezno koračati zbog potencijalnog i brzog pada u osrednjost ili pak zaborav.

Nikako im ne želim ponavljanje sudbine još jednog benda koji je mnogo obećavao, Rolin Humes su svojevremeno predstavljali iskru koja se mogla odmetnuti u plamen koji je, nažalost prerano ugašen.
Naredni album će, nadam se razotkriti sve nedoumice ili očekivanja. Zato ekipa, sretno i pametno, drugi album je pokopao nade mnogima.

PS: Sigurno ste primjetili ( s razlogom) da se nisam upuštao u seciranje pojedinih pjesama. To zadovoljstvo prepuštam vama.

Đorđe Škarica

Hits 242

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42