facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2019
Format Kompilacije
Vrsta Indie pop / Chamber Pop / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Četvrtak, 31 Listopad 2019
Žanr Singer-Songwriter
Length 44:27
Broj diskova 1
Edition date 2019
Država Hrvatska
Etiketa Spona
Edition details Datum objave: 24. rujna 2019.
Tags Spona Zvonimir Varga

Review

Već cijelo desetljeće, negdje ispod radara (bar ako usporedimo sa standardnim glazbenim repertoarom naših medija), Zvonimir Varga marljivo stvara, pjeva i svira. Ovaj je zagrebački kantautor, naime, od 2010. naovamo nanizao čak osam albuma (svi uredno dostupni na njegovoj bandcamp stranici), a zadnjih je godina prednost dao formatu singla, da bi, evo, izašao van i s prvim kompilacijskim izdanjem. "Zvukovi" tako okupljaju na jednome mjestu pjesme koje je sam autor izdvojio kao bitne iz svog desetljetnog kontigenta.

Minimalizam i nepretencioznost Zvonimira Varge lakim koracima plešu uz njegove zanimljive manirizme koji podsjećaju čas na Rippera, čas na Balaševića i poetiku koja se ne boji biti i patetična ako to trenutak i nadahnuće traže, a ne ustručava se nastupati i, primjerice, u remetinečkom zatvoru, poput svoga starijeg američkog kolege Johnnyja Casha u Folsomu. Ova kompilacija, nazvana prema pjesmi prvi put objavljenoj 2011. na albumu "Ispod kože", svjedoči upravo balansiranja na svim razinama iskaza ovog iznimno simpatičnog kantautora. Pritom odmah u vlastitim retcima detektiram nešto jako blisko podcjenjivanju, ali to mi nikako nije bila namjera – sva simpatičnost Zvonimira Varge leži u njegovoj glazbenoj jednostavnosti i toplini te jednostavnosti, a ovo potonje nije moguće postići bez te "dodane vrijednosti" jako bitne za kantautorsko odijelo ovakva štofa. Pjevao o ljubavi ili društvenim fenomenima (da se izrazim pristojno), on je svojim rimama pisanima na hrvatskom (i to u vrijeme sve češće anglikanizacije domaćih pjesmarica vrijedi istaknuti) slušatelju bliži, a time i ranjiviji; čini se kao da ga ne zanimaju distance i pozerstvo koji znaju i osrednjost zapakirati u "art" i već je time zavrijedio posebnu pozornost.

Naravno, ne kažem da je Zvonimirov stih savršen, da nema povremenih okliznuća u klišeje i već spomenutu patetiku, ali je autentičan i u inventuri jasan i precizan. Razigrani, kroz humor provučeni komentari poput uvodne "Kako da se volim", "Što da radim" ili "Svakoga dana" sasvim se fino lijepe uz balade poput balaševićevske "Volio bi'" (s napomenom da je zanimljivija od bilo čega što je proslavljeni srbijanski kantautor napisao zadnjih dvadesetak godina) ili neodoljive naslovne pjesme (kojom me na trenutak podsjetio čak na Belle & Sebastian), pa je balansirajući (pod)žanrove Varga izbalansirao i samo tkivo izdanja, predavši nam svoju možda najkompletniju zbirku. Pritom treba napomenuti da je sve i dalje ostalo više-manje na DIY razini (naravno, uz "little help from my friends" alate), gdje dolazimo do potrebe za novim balansiranjem: je li vrijeme za ambiciozniji nakladnički posao (ako je to danas uopće mjerilo "uspjeha"), odnosno, je li to uopće potrebno s obzirom na dosad pokazano i dokazano? Odgovore mi piskarala možemo iz svojih fotelja sugerirati (pogotovo ovakvi kao ja, nepopravljivo skloni fizičkim izdanjima), ali samo će ih Zvonimir Varga moći uistinu donijeti pa ih pridodati onom svom "volio bi'...". I bit će sve dobro, uopće ne sumnjam.

 

Toni Matošin

Hits 254

Posljednje recenzirano - Jazz