Review
Filadelfijski hit-kantautor Kurt Vile mi je bio jedan od najugodnijih otkrića 2013. godine, kad je izdao album ‘Wakin on a Pretty Daze’. Otkriće je bio i mnogim drugima, a te godine nastupio je i u zagrebačkoj Tvornici. Bila je to breakthrough godina za Kurta, koji je tada već imao tri albuma iza sebe, dok je prije profesionalne karijere – vozio viličar u skladištu.
Unatoč naslovu njegovog novog LP uratka, Vile ni u kom slučaju ne tone. Dapače, nastavlja se njegova poluintimna introspekcija s prošlog albuma, a ovog puta je sve još malo tiše, mekše, opuštenije... Taman toliko da konačno možemo reći da je Kurt formirao vlastiti zvuk nakon što je na prošlim albumima snažno odjekivala glazba legendi iz 60-ih poput Neila Younga i Simona&Garfunkela. Slijediti ono što ti najbolje leži najčešće znači zvučati i jednoličnije, što je i ovdje slučaj, no izgubljena raznolikost s ‘Wakin...’ nadoknađena je većom fokusiranošću na novom albumu. Shodno tome, manje je pjesama koje iskaču kao što su to prije dvije godine bile ‘Walkin on a Pretty Day’, ‘Was All Talk’ ili sjajna ‘Girl Called Alex’. No, Vile je ovdje imao vrlo uspješan najavni singl, ‘Pretty Pimpin’, koji je na Youtubeu poslušan više od 1,5 milijun puta.
Na ‘b’lieve i’m goin down’ dvanaest toplih i lelujavih pjesama čini kohezivnu kolekciju koja, unatoč svom mekom zvuku, učvršćuje mjesto Kurta Vilea na mapi američkog neo-folka. Bilo da ‘skida’ Skynyrde na ‘Pretty Pimpin’, svira alt-Stonese na ‘Dust Bunnies’ ili krči svoj put bendžom na ‘I’m an Outlaw’, on djeluje suvereno i sigurno u sebe, kao da već ima na desetke albuma iza sebe. Što je također važno, i dalje se ne boji okušati se u nečem novom: ‘Life Like This’ najbolje mogu opisati kao liquid rock. Pa poslušajte…
Ako želite tražiti dlaku u jajetu, možete reći da Vile djeluje manje ispirirano nego prije ili da, ukupno gledano, manje eksperimentira ili da mu je vokal malo više iritantan nego što smo navikli. Takve sitnice su možda razlog zašto ovaj album rangiram slabije od njegovog prethodnika, no i dalje se radi o vrlo dobrom izdanju koje će vas lako natjerati da čak i sunčani i topli jesenski dan provedete u sobi uz njega na repeatu.
Filip Katić
/
« Wakin On A Pretty Daze 
