Review
Bome smo se svi skupa načekali da dođemo do drugog samostalnog Vojkovog albuma. Pet predugih godina je prošlo od prvijenca. Ali istina je da je unazad dvije-tri godine Vojko znao povremeno kapnuti koji singl koji je, kao po nekom pravilu, bio dočekan s ovacijama.
Tako i ovaj album, koji sadrži pet već poznatih jakih numera, dočekujemo sa sličnim ovacijama. Kako i ne bi. Odmah prva stvar „Sharebedžija” udara direkt u frnjoklu. I uskličnik i shituacija i sharebedžija su sjajne verbalne dosjetke, ali potpisnika ovog teksta je do kraja kupio s depresivnim Division Joyko. Ovo mora biti singl.
Zapravo singl potencijali pršte na sve strane. Jedan od njih svakako je „Ela” i slaganje maštovitih rima na isti slog. Ili Bunga party, Mamacita i šta-ti-ja-znam-sve-ne. Oni koji se više kuže u repanje i glazbu znaju reći da ovaj ili onaj album ima nekih fillera. Tko skuži fillere neka slobodno da svoju ocjenu. Nižu.
Album je od prvog dana dostupan na valjda svim platformama diljem interneta i u ovih par dana od izdanja jako dobro kotira. Logično je pretpostaviti da fizičko izdanje ide nešto slabije. Ali to i nije samo zato jer Vojkova publika nije za čvrsta izdanja. Ako ikad uzmete u ruke taj sirotinjski CD koji izgleda kao piratski sprženi CD iz devedesetih, sve će vam biti jasno. Fizičko izdanje zaslužuje nižu ocjenu.
Osim vrhunske zafrkancije, album se ovlašno dotiče i skroz zanimljivih tema. Šteta je što se na albumu nije našla i genijalna „Mamići”, no ako se zbog sudskog spora htjelo izbjeći neke neugodnjake, ok, mogu razumjeti. Pjesma će živjeti svoj život i ako nikad ne osvane na nekom albumu. A što se tiče zanimljivih tema, tu je najjača „Shoe care 98”, za koji po naslovu nikada ne biste skužili da se dotiče iste teme kao i ovogodišnji hrvatski kandidat za nagradu Oscar „Sigurno mjesto”. Ne bi ni po refrenu. A refren razvali svaki put.
I da se konačno dotaknemo glavne, kolosalne stvari s Dvojka. „Tour Life” je vrlo vjerojatno pjesma po kojoj ćemo pamtiti album. Teško da ćete je ikada čuti u eteru nekog radijskog programa jer traje 20 minuta, ali je toliko genijalna, hrabra i fantastična da je grijeh propustiti je dok ste živi. Nekad davno u sedamdesetima su u popularnoj glazbi radili dugometražne pjesme, ali u zadnje vrijeme ne znam je li to slučaj. Taylor Swift možda, ali je njezina hrabrost trajala upola kraće.
„Tour Life” govori upravo o životu na turneji kroz par godina Vojkovih koncertnih gostovanja. A meni je posebno drago što sam bio dio publike na Tvrđavi sv. Mihovila i što je na jednom drugom gostovanju opleo moj grad u kojem sam odrastao. Hvala Vojko.
A veliko hvala i Vlatku Grguriću koji je glazbeni sempl svoje emisije darovao Vojku pa imamo ovu sjajnu pozadinu napokon dostupnu u bespućima interneta. Nisam siguran je li uopće poznato tko je autor, glazbeni urednik koji je donio špicu je već odavno umro. Ipak Vojče, trebao si negdje staviti barem natuknicu ili neki spomen najdugovječnije emisije HRT-a, a ne samo pobrati plodove zemlje. Još nam sada samo preostaje na netko napravi pjesmu s glazbenom temom „Petice”. To bi bio odličan gol za Trojka. Hat trick.
I još se nadam da taj trojac nećemo čekati pet godina.
Darko Hribarić
« Vojko 
