A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 2008
Format Albumi
Vrsta Pop / Pop rock
Dodano Četvrtak, 17 Veljača 2011
Žanr Pop-Rock
Length 38:11
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 2008
Država SAD
Etiketa Capitol
Edition details Producent: Brian Wilson / Snimano: siječanj - travanj 2008. / Datum objave: 28.08.2008.
Tags Brian Wilson Capitol Records Capitol

Review

Kad bih trebao navesti jednog živućeg genija popularne glazbe, dakle, osobu koja je istinski glazbeni mastermind, inovator i autoritet, Mozart novijega doba, moj bi izbor zasigurno, brzopotezno, pao na Briana Wilsona. Ovaj, danas šezdesetsedmogodišnji, bivši lider The Beach Boys taj svoj visoki status u mojoj brzoj inventuri popularne kulture zavrjeđuje već samim klasikom „Pet Sounds“, da ne spomenem singl „Good Vibrations“, te cijeli niz hitova koje je s matičnom grupom proizveo tijekom šezdesetih. Neobični perfekcionizam koji je često vodio preko granice ekscentričnosti, pa i suludosti, ovog je američkog „pozitivca“ tako pretvorio prvo u nacionalno glazbeno blago, a brzo potom u još jedan „ludi dijamant“, koji se, evo, zadnjih godina budi iz kreativno vegetativnog razdoblja dugog preko trideset godina (!). Nakon dovršenja projekta „SMiLE“ prije nepunih pet godina, Brian je pred kraj prošloga ljeta izišao s novim friškim materijalom, „That Lucky Old Sun“.

No, prije nego što se osvrnem na najnovije konceptualno djelo iz radionice Briana Wilsona, potrebno je istaknuti koliko se toga moralo poklopiti, koliko toga primiriti i pomiriti, otkopati i zakopati, preživjeti i pobijediti da ovaj vječni dečko s kalifornijske plaže dođe do novoga albuma, takvog da se može mjeriti s najplodnijom fazom stvaralaštva The Beach Boys. Od slavnog (mada u svoje vrijeme ne osobito uspješnog) albuma „Pet Sounds“, odnosno, singla „Good Vibrations“ snimljenog nedugo potom, svijet i um Briana Wilsona polako je, ali sigurno ponirao u mrak. Sve obilnije i neumjernije uzimanje droga, pritisak kojeg je samog sebi postavio nakon „Pet Sounds“, sve bizarniji perfekcionizam u studiju, stalan strah od glavnih izravnih kreativnih konkurenata The Beatles, te cijeli psihološki rusvaj kojeg su svi ti elementi stvorili u senzibilnom 25-ogodišnjaku, gurnuli su ga u osamu i izolaciju, koja je dugo najavljivanu „tinejdžersku simfoniju Bogu“, konceptualni album „SMiLE“ osudio na propast (i pretvaranje u pravu rock-legendu), a njegov rad u okviru benda sveo na minimum, ubrzo i na potpuno povlačenje. Brian se vraćao bendu u simboličnim okvirima tijekom sedamdesetih i osamdesetih, ali sve što se može reći za to (pre)dugo razdoblje jest da ga je proveo u psihijatrijskom liječenju, borbi s nagomilanim kilogramima i, naravno, u apsolutnoj kreativnoj blokadi. Kad je postalo više nego očito da s The Beach Boys više nema što raditi (a i oni su ionako postali tek puka koncertna atrakcija, ništa više od toga), krenula je mahom neuspješna solo karijera, odnosno, albumi koji su ponajprije kombinirali stare materijale s novijima. Tek s povratkom u tjelesnu i psihičku formu, a onda i hvatanjem ukoštac s teretom prošlosti utjelovljenim u zlosretnom „SMiLE“, Brian je mogao uhvatiti pravi novi, nadajmo se, ne prekasni, lakokrilni kreativni zalet.

„SMiLE“, kojeg je 2004. konačno dovršio, odnosno, iznova ga snimio, te koncertno promovirao, bio je pravi trijumf. Njegovim dovršenjem, a onda, što je također bilo vrlo bitno, i komercijalnim i kritičarskim uspjehom, teret s leđa je pao, odnosno, možda prikladnije rečeno, odlepršao na notama bizarnih američkih džepnih simfonija. „That Lucky Old Sun“ tako postaje prvi album „nove“ Brianove karijere, rasterećen duhova prošlosti, ali i pritisaka i grandioznih očekivanja. Album donosi suptilno srastanje koncepta i čistokrvnog popa, baš kao da pomiruje „ideologije“ unutar glave samog autora.

Već nakon slušanja naslovne uvertire i prve prave pjesme, „Morning Beat“, jasna je Wilsonova ideja – opis kalifornijskog svagdana uz snažnu dozu glorifikacije i „gledanja na svijetlu stranu života“. Uistinu, teško bi bilo i zamisliti Briana Wilsona – čak i nakon svih tih vrlo tegobnih, mračnih godina – kako pjeva ili piše crnjake ili davi po nekakvom naturalizmu ili egzistencijalizmu. I u svojim najintimističnijim, najusporenijim, tematski najneveselijim trenutcima, od „I Just Wasn't Made for These Times“ naovamo, okvir je uvijek ostao isti, prozračan i nikad bez svjetla na kraju tunela. Na „That Lucky Old Sun“ svjetla ima napretek. Štoviše, kao da se vraćamo u doba The Beach Boys šezdesetih s idejnim rješenjima iz sedamdesetih. Tipični vilsonovski kalifornijski pop prelijeva se preko svih pjesama prekidanih kratkim recitalima koje je napisao Wilsonov stari znanac i suradnik iz prvih „SMiLE“ vremena, Van Dyke Parks.

Kroz svih trideset i osam minuta albuma više je nego očito da nema više ni trunke pretencionizma u Wilsonovom notnom pismu i album kao da je sniman brzo i ležerno (ipak ne vjerujem da je uistinu bilo tako, ali atmosfera je zasigurno bila mnogo ležernija nego na prethodnim projektima). Istina, lišen tako blistavih vokalnih snaga kakve je imao u sklopu The Beach Boys, njegov solo rad i inače ne krasi vokalna bezgrješnost na kojoj je nekad davno inzistirao više nego na ijednom drugom produkcijskom segmentu. Ono što, vjerujem, nikako neće izostati visok je nivo zabave na koncertnoj promociji albuma, osobito ako Wilson nastavi s prakticiranjem izvođenja komplektnih albuma uživo. Jer, „That Lucky Old Sun“ je prije svega, pa i svoje konceptualnosti (Wilson ga opisuje kao seriju od pet krugova odijeljenih recitalima), zbirka zabavnih, lepršavih, neodoljivo staromodnih skladbi. Čak i kad koja pomalo strši od ostatka, poput „Mexican Girl“, sve skupa djeluje slatko i skladno, pozitivistički na najpodnošljiviji mogući način.

Osobni favoriti albuma su nježna „Forever She'll Be My Surfer Girl“, koja evocira uspomene na čuveni klasik The Beach Boys „Surfer Girl“, zatim „Oxygen to the Brain“ na kojoj se najevidentnije pretaču svi pojavni oblici glazbe bivšega benda, te dvije prekrasne osunčane laganice, „Midnight's Another Day“ i „Southern California“, kojima Brian još jednom potvrđuje da je ipak najsnažniji kad uspori i oda se melankoliji (kad se samo sjetim većine pjesama na „Pet Sounds“…). Ako je i desetljećima taborio u osobnom mraku, ovim se albumom potvrdio kao kalifornijski brand, čak nadilazeći okvire same pop glazbe. Na žalost, Brian Wilson je potvrdio stereotipno viđenje genijalaca kao suludih ekscentrika koji gutaju sami sebe; toliko je godina proteklo u tišini, a toliko toga mora da je ostalo u umu i srcu čovjeka koji je još kao jednogodišnjak znao ponavljati melodije koje bi tek odslušao, a kao dvogodišnjak bio očaran Gershwinovom „Rapsodijom u plavom“. Srećom, priča bar nije krenula do kraja stopama drugog nesretnog pop-genija, Syda Barretta.

„That Lucky Old Sun“ nije nikakvo remek-djelo niti genijalna iskra jednog od najvećih pop-skladatelja svih vremena. Možda je i moja ocjena objektivno za nijansu viša, ali volim rad ovog čovjeka i ove mi pjesme sjedaju baš onako kako bi glazba trebala sjedati. A glavnom liku ove recenzije želim što više ovakvih albuma (ma ne treba forsirati nova „velika remek-djela“; vrijeme za njih je, bojim se, izmigoljilo) i što manje sudskih parničenja s preživjelim The Beach Boys.

 

Toni Matošin

Hits 1194
Orange Crate Art « Orange Crate Art Brian Wilson Albumi Kronologija Reimagines Gershwin » Reimagines Gershwin

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



odmatanje duše u Burgu Clam


Freddie i Elton na rimskom/zadarskom forumu


King Gizzard u Šibeniku - 2. večer


King Gizzard & the Lizard Wizard na tvrđavi sv.Mihovila


Combichrist okrenuli Močvaru


Gojira poharala Dom sportova


Vrhunski baletni programi u Ljubljani


2. dan Forestland festivala


Otvoren je Forestland festival


Kojoti + Električni orgazam u Šibeniku


Tom Jones odličan u bajnoj Opatiji


The Rolling Stones u Beču


Diana Krall u Lisinskom


Kultur Shock u Zagrebu


Judas Priest u Ljubljani


Spektakularna rapsodija u Bologni


Rock spektakl u Zagrebačkoj areni


Repetitor zapalio Tvornicu


Goran Bregović na Sustipanu


Velika The Rolling Stones fešta u Hyde Parku