facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svi 2007
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock / Folk-rock
Dodano Četvrtak, 27 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 50:56
Broj diskova 1
Edition date Svi 2007
Država UK & Europe
Etiketa Nonesuch
Catalog Number 7559-79981-9
Edition details Producenti: Wilco
Tags Nonesuch Wilco

Review

Znati zastati kad je pravo vrijeme za to, umjetnost je u okrilju umjetnosti. Kreativni ego lako se napuhuje, mogu posvjedočiti mnogi, baš kao što nešto manje brojni mnogi mogu biti ogledni primjer kako balansirati autorsku samouvjerenost, godine života i poniznost u pristupu vlastitom stvaralačkom svijetu. Zastajanje koje spominjem na početku nipošto pritom ne podrazumijeva povlačenje, samo blagovremeno i pažljivo spuštanje na kočnice, obuzdavanje makine prije nego posve podivlja i izmakne kontroli. U tom kontekstu, tko može argumentirano zamjeriti Nicku Caveu za bolno tihi i introspektivni "The Boatman's Call"? Ili Jarvisu Cockeru što je svoj Pulp nakon hiperglasnog instant-klasika "Different Class" doveo do "This is Hardcore"? Da, govorim o kreativnom sazrijevanju, onom u kojem se glavni lik jasno vidi i u vremenskim, a ne samo u koordinatama vlastita ega.

Što nas, dakle, dovodi do Wilco, odnosno, do njegove alfe i omege Jeffa Tweedyja, i stanice do koje je bend došao nakon vrhunca eksperimentiranja i čeprkanja po mogućnostima s albumom "A Ghost is Born". "Sky Blue Sky" je realiziran gotovo kao nešto što je daleko lakše prezirati nego voljeti – zreli, umiveni rock za radio-postaje, iščetkan po mjeri onih koji ne traže mnogo više od obnove uspomena na Eaglese, glazba lijepa koliko i neambiciozna. Namjerno stavih riječ "gotovo" pred ovakvu poredbu; Wilcov šesti album zapravo je ponajmanje to, koliko god tako izgledalo na prvu (kao mom primoštensko-australskom kolegi pjesniku koji ih je, vjerujem baš zbog ovoga albuma, usporedio sa spomenutim dinosaurima klasičnoga rocka). Riječ je upravo o prekrasnom primjeru onoga čime sam otvorio put za osvrt na album, o znalački prepoznatom trenutku kad kreativni zanos mora – želi li ostati vitalnim – popustiti, stati nad točkom u vremenu i postaviti redefinicije svoje poetike. U tom smislu, "Sky Blue Sky" zreo je koliko i izazovan, umiven koliko i iskren, staromodan koliko i ulegnut u svoje vrijeme i mjesto nastajanja.

S novim kadrovskim pojačanjima, gitaristom Nelsom Clineom i multiinstrumentalistom Patom Sansoneom, zvuk Wilco dobio je dodatni toplinski sloj kojim su Tweedyjeve pamtljive melodije mogle dovršiti svoje sazrijevanje. Poslušajte samo gitaru u "Either Way" – pjesma koja bi u nesmotrenijim ili manje autorski angažiranim rukama lako postala AOR katastrofa ovdje je rasna ljepotica benda koji svoje kajdanke marljivo i pametno puni samo sebi svojstvenim notama. "You Are My Face" i "Impossible Germany" će vas potom samo osloboditi svih bojazni i sve što će uslijediti gotovo je pravocrtna linija kakva se od mnogih fanova očekivala još tamo nakon "Being There". A zašto uistinu "Sky Blue Sky" nije povratak na nešto staro ni korak unatrag, a ponajmanje gubitak daha i spuštanje guze u mekše fotelje?

Dosezi "Summerteeth" i "Yankee Hotel Foxtrot" osjete se, naime, u svim porama novih glazura koje Wilco možda po prvi put niže kao uistinu kompaktan, idealan kolektiv. Vješto balansiranje između konvencija i autorske svojeglavosti, kao posebno u "Walken", "Side with the Seeds" i "You Are My Face", najzornije govori tome u prilog, ali i stalno visok nivo kvalitete materijala koji ne daje prostora zamoru. Tako bend čak, kad se posve stiša, dostiže svojevrstan vrhunac u neodoljivo mekoj i ogoljenoj "Please Be Patient with Me". Samodopadnosti koja je počela prijetiti na prethodnom albumu ovdje nema ni u natruhama, čime je i više nego očito da ovo nipošto nije album zaboravljenog nastavljanja, već naprosto samouvjerenog produžetka, odlaženja dalje koracima kakve sugerira iskustvo i dotadašnje vojevanje. Nije zato uopće čudno kad su baš ovdje doletjele usporedbe s The Beatles u jednom širem i s Neilom Youngom u duhu "Harvest" u nešto užem žanrovskom kontekstu. Sa "Sky Blue Sky" Wilco su, usprkos zamjerkama dijela kritike, postali uistinu veliki. Takve su statuse zavrijedili i mnogo ranije, no ovdje su na najmudriji način pokazali da se velikima možeš zvati tek kad pobjediš samoga sebe i pokažeš punu kontrolu nad svojim jezikom i stvaralačkom sudbinom.

 

Toni Matošin

Hits 991
A Ghost Is Born « A Ghost Is Born Wilco Albumi Kronologija Wilco (The Album) » Wilco (The Album)

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42