A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Here We Are In The Years | 3:56 | ||||
2 | After The Gold Rush | 4:42 | ||||
3 | Out On The Weekend | 5:29 | ||||
4 | Harvest | 4:14 | ||||
5 | Old Man | 4:17 | ||||
6 | Heart Of Gold | 3:48 | ||||
7 | Time Fades Away | 6:10 | ||||
8 | Lookout Joe | 4:59 | ||||
9 | New Mama | 3:01 | ||||
10 | Alabama | 3:50 | ||||
11 | Don’t Be Denied | 8:09 |
Dok je u filmu „Pogodi tko dolazi na večeru“ ulazak zeta Afroamerikanca u bjelačku obitelj i bio svojevrstan presedan i iznenađenje, novi album neumornog kanadskog glazbenika baš i nije.
Novi, pod navodnim znakovima, jer u pitanju je zvučni zapis sa njegovog koncerta na univerzitetu u Alabami, točnije u Tuscaloosi godine 1973.
Pratnja su mu bili Stray Gatorsi, bend koji ga je pratio na albumu „Harvest Moon“ iz 1992 u sastavu: Jack Nitzche (klavir), Ben Keith (steel guitar), Tim Drummond (bas), Kenny Buttrey (bubnjevi).
Neil Young, već sam opetovano pisao o tome, beskompromisna je, netipična osoba koja možda najviše od svih glazbenika prezire očito izrabljivački glazbeni establišment, stoga gotovo jednom godišnje (pa i dvaput) besplatno objavljuje svoju prebogatu glazbenu ostavštinu na neilyoungarchives.com.
Ovaj uradak u prvom redu ima kolekcionarsku vrijednost,ali figurira i kao povijesni dokument jednog vremena. Na njemu nema „svježe krvi“ (nadam se da Neil intezivno radi i na tome), stoga spada pod domenu glazbenih inkunabula, dokumenata iz vremena kada je „Bog hodao po svijetu“.
Bez obzira na materijal koji je odavno prožvakan kako od njegovih vjernih sljedbenika, iskrenih poznavatelja dobre glazbe, tako i od onih koji slušaju neku drugu glazbu – slušanje ovog albuma kojemu se mogu naći mane (zato ne treba posebno cjepidlačiti) treba predstavljati samo privilegiju.
Nanovo slušanje bisera poput „After the Gold Rush“; „Old Man“; „Heart of Gold“; „Alabama“(naravno da je na set listi) mogu ignorirati samo neznalice, obožavatelji tehno „glazbe“, te oni koji na cajke kidaju žile.
Aranžmani su uz blage preinake gotovo isti kao kod originala, miks je to njegovih laganica i žestica. Neilovom odlukom neke od kompozicija koje su bile odsvirane na koncertu ne nalaze se na set listi („On the Way Home“ i „The Loner“)
Par riječi i o Stray Gatorsima, bendu koji je po mnogima nezasluženo zapostavljen ili još gore neprepoznat. Ako želite čuti kako rasni bend svira, prebacite se na dugometražnu „Dont' be Denied“, sve će biti kristalno jasno, jer lako je pomisliti da su u pitanju Crazy Horse.
Seciranje set liste zaista nema smisla, sve su to pjesme dobro poznate, prepoznate od strane kritike, i što je važnije od strane publike. Jer kako Neil kaže „Time Fades Away“, njegove pjesme ni izbliza nisu u takvoj poziciji.
Đorđe Škarica
« Songs for Judy | Neil Young Albumi Kronologija | Colorado » |