s

Songkillers je bend koji nije potrebno posebno predstavljati. U preko 20 godina postojanja snimili su pet studijskih albuma, dvije kompilacije i nekoliko EP-a. Fascinantan je bio njihov live nastup s Dinom Dvornikom u Münchenu, ovjekovječen 1995. na nosaču zvuka kojega mnogi smatraju jednim od najboljih live nastupa u Hrvatskoj svih vremena. U živoj uspomeni ostao mi je njihov nastup u Tvornici u svibnju 2017. kojim su obilježili dvadeset godina uspješne karijere. U očekivanju novog velikog nastupa u Boogaloou, 19. listopada, porazgovarali smo sa Željkom Banićem-Banetom, frontmenom grupe.

SG: Čiju ste glazbu najviše slušali u svojim tinejdžerskim danima? Možete li nam navesti nekoliko svojih ranih glazbenih uzora?
Oduvijek sam slušao široki spektar glazbe tako da mi je teško izdvojiti nekog izvođača posebno, ali npr. Zeppeline, Stonese, James Browna, manje više sve eminentnije blues izvođače tog vremena itd.

SG: Obično vas smatraju funk bendom, ali u vašoj glazbi osjetni su i mnogi drugi stilovi (jazz, reggae, country…). Što vas je stilski odredilo?
Epitet funk benda dobili smo prvenstveno zbog suradnje s pokojnim Dinom, ali svirali smo funky glazbu i prije nego što smo krenuli raditi s njim. Nikad se nisam bio vezao za neki glazbeni stil posebno, nego sam se uvijek u svojoj glazbi trudio objediniti sve stilove koje sam slušao tijekom života i u kojima sam se našao.

SG: Kako nastaju vaše pjesme? Radite li prvo glazbu ili stihove? Što vas najviše inspirira?
Prvo se radi glazba na koju se zatim snimi info melodija vokala, uglavnom na izmišljenom engleskom, i tek se nakon toga kreće s tekstom. Inspiracija je sve što se događa oko mene ili meni bliskim ljudima. Uglavnom to bude stvar trenutka i tad se ideja odmah zabilježi. Nema pravila.

SG: Kako je došlo do suradnje i prijateljstva s Dinom Dvornikom? Pamtite li neku zanimljivost sa snimanja ili nekog zajedničkog nastupa?
Dinu sam upoznao u Saloonu početkom 90-ih godina. Nastupali smo na tjednoj bazi i Dino je bio čest gost na našim koncertima. Poslije jednog takvog smo sjeli i ja sam mu onako, dosta samouvjereno i drsko bio rekao da smo mi trenutno jedini bend u zemlji koji će najbolje svirati njegovu glazbu i upalilo je. To je rezultiralo, po meni, s jednim od najboljih live albuma na ovim prostorima i petogodišnjom suradnjom. Što se zanimljivosti i anegdota tiče bilo ih je masu i teško mi je bilo koju opisati u 2 - 3 rečenice. Trebali bi napraviti poseban intervju.

SG: Pretpostavljam da ste tijekom svoje karijere imali nebrojeno mnogo nastupa. Koji vam je ostao u posebnom sjećanju i zašto?
Bilo je puno dobrih nastupa. Izdvojio bih prepunu Tvornicu koju ste spomenuli. Zatim tu su dva odlična nastupa u riječkom Pogonu Kulture koji smo dva puta napunili u godini dana. S druge strane bilo ih je još boljih u masu nekih manjih klubova gdje je atmosfera intimnija i interakcija s publikom bolja.

SG: Snimili ste duete s mnogim zvijezdama domaće scene (Dino Dvornik, Mirza, Nered&Stoka, Baby Dooks, Bizzo, Bare, Nikola Marjanović..). Imate li kakvu anegdotu sa snimanja koje se rado sjećate?
Evo jedne s Baretom, kad je dolazio na snimanje. Bila je zima, veljača čini mi se. Ispred ulaza u studio, koji je u prizemlju, bilo je neznatno povišenje od cca 5 cm, teže uočljivo po mraku, snijegu i ledu. Kako je bilo hladno Bare je ruke držao u džepovima kaputa i ne primijetivši povišenje zapeo s nogom za njega i zaplivao naglavačke po betonu. Naravno, nije stigao izvaditi ruke iz džepova. Na svu sreću ništa mu se nije dogodilo. Čitajući ovo što sam napisao izgleda prije kao opasna nezgoda nego anegdota, ali bili je smiješno.

SG: Je li „Fields Of Emptiness“ naznaka izdavanja cijelog albuma na engleskom? Planirate li kakve koncerte u Europi ili šire?
Nije. Nikada nije ni trebala biti niti je bila naznaka albuma na engleskom. Pjesma je i glazbeno i tekstualno nastala u nekoliko sati. Prije par godina napravljen je tekst na hrvatskom i dorađen aranžman i danas je to pjesma "Nisi tu", jedna od uspješnijih. Tko će se gnjaviti s planovima oko nastupa po Europi. To bi značilo prevesti sve pjesme na engleski što nije ni malo jednostavno, ne zbog nepoznavanja jezika ili ne baratanja njime, nego više zbog toga što bi, po mom mišljenju, bilo puno teže prenijeti atmosferu same priče pojedine pjesme na nekom drugom jeziku.

SG: Publika vjerojatno najtoplije reagira na pjesme „Ni'ko kao ti“, „Sreća“ ili „Nema vremena“… Koji su vaši favoriti? Koje pjesme najradije izvodite?
Nemam neke posebne favorite niti mislim da su mi sve pjesme dobre. Na koncertima izvodimo cca 18 - 20 pjesama i ono što najviše veseli je kad publika zapjeva s nama.

SG: Što će biti slijedeći korak Songkillersa? Neki novi studijski ili live album? Možda neki unplugged? Turneja…?
Sljedeći je korak u tijeku, a to je suradnja s Predragom Martinjakom, nekad također članom Songkillersa. Odlično se zabavljamo radeći glazbu. Evo upravo se miksa novi singl naslova "Bolje Ne Reci Ništa" koji bi do kraja mjeseca trebao biti u eteru. Album nije u planu nego ćemo svaka 3 - 4 mjeseca izbacivati nove pjesme koje će se onda nakon godinu dvije objaviti zajedno kao svojevrsna kompilacija singlova. Turneje? Postoji li to još uopće? Naša turneja je ako sviramo 3 različita grada preko vikenda.

SG: Koliko je članova u live postavi Songkillersa? Što možemo očekivati od nastupa u Boogaloou? Hoće li nastupiti i neki gosti?
U live postavi benda je 5 standardnih članova plus eventualno neki gost. Možete očekivati to da ćemo maksimalno potruditi kako bi se 19-og svi zajedno dobro zabavili.

SG: Najljepša vam hvala na razgovoru. Želimo vam puno uspjeha u radu!