Jedna od najvećih senzacija nizozemske glazbene scene - Sharon KOVACS, po drugi put dolazi u Zagreb gdje će u sklopu Musicology Sessions koncertnog serijala 25. rujna održati koncert u Tvornici kulture. Tom prigodom porazgovarali smo sa Sharon, a o čemu više možete čitati u nastavku.
Drago mi je da imam priliku postaviti ti par pitanja prije tvog povratka u Zagreb i provjeriti malo kako sada stvari stoje, obzirom na sve što se događalo zadnje dve godine od tvog zadnjeg koncerta u Zagrebu.
Zadnji put kada si bila u Zagrebu proglašen je lock down zbog kornavirusa i okupljanja su postala ograničena. Koliko je bilo teško izvesti koncert u takvim uvjetima?
Pa svakako je to bio zanimljiv događaj. Morali smo čekati odluku vlasti koja je imala novinsku konferenciju oko 4 sata popodne. Mogli smo očekivati da će reći: ne, nema događanja, ali na sreću nisu pa smo na brzinu složili pozornicu. Bio je to jako dobar koncert, jako sam uživala. Na žalost, dosta ljudi nije došlo zbog cijele situacije sa koronom tada, što je šteta, ali razumjela sam naravno. Ljudi su bili uplašeni i ja sam bila. Sjećam se da smo ubrzo nakon nastupa morali otići iz Zagreba jer su htjeli zatvoriti granice. To je bio jako teško, ali zanimljivo da. Nisam vidjela puno od Zagreba, no uspjela sam otići u kupnju. Onaj dio koji sam vidjela jako mi se svidio, bilo je lijepo sunčano i mogli smo sjediti vani. Nadam se da ću ovaj put vidjeti više.
Čitala sam neki prijašnji intervju s tobom. Pitali su te tada jesi li kada slušala išta od hrvatske glazbene scene? Rekla si da ćeš poslušati, pa me zanima jesli li? Ako jesi, što misliš, jesi li našla nešto zanimljivo?
Ipak nisam tada stigla, zbog cijele situacije. Cijeli je nastup i niz događaja bio kaotičan. Možda sam čula nešto usput u kupnji, no nadam se da ću ipak čuti nešto kada se vratim. Zanima me svakako.
Znam da nisi mirovala zadnje dve i po godine, da si radila marljivo. Bila si uglavnom u Portugalu ako se dobro sjećam? Je li ta promjena dobro utjecala na tebe? Prema novim psjesmama čini mi se da je to bio jako dobar potez.
Da, Portugal. To je bio dobar potez, ali bez nastupa je bilo jako teško, to mi je uvijek bila neka vrsta terapije. Kad se sve zaustavilo pomislila sam: O Bože, pa nisam stala sa nastupima zadnjih 8 godina, što sada? Portugal je bio velika inspiracija. Jedan sam dio vremena provela i u Turskoj, ali sada nedavno da završim album, tamo sam napisala još dvije pjesme. Sve je to bila velika inspiracija, posebno Fado koji jako volim. U Turskoj mi se sviđa istočnjački stil glazbe. Najveća su mi ipak inspiracija moji problemi, kao što je to i inače kod mene. Cijeli taj period nemogućnosti izražavanja osjećaja samo je povećao sve moje probleme, jednostavno nisam mogla procesuirati sve to. Od malena sam imala problema tijekom odrastanja i sa roditeljima. Gubili smo se i nalazili u svemu tome, moji roditelji i ja. Mnogo se stvari događalo i uzela sam si dosta vremena da zacijelim na neki način, da se oporavim od svega. Pokušavam na neki način napravtim smisao od svog života jer za mene on nije imao smisla. To je proces koji još traje, no moj novi album mi je jako pomogao. Album je iskren i realan, ah pričam previše, idemo na iduće pitanje. No album izlazi u siječnju iduće godine. Nedavno je izašao treći singl i još će izaći jedna pjesma prije albuma i jedna zajedno s njim, to će biti moja glavna pjesma, pjesma na koju sam jako ponosna.
Sharon Kovacs u Zagrebu 2020., foto: Mirna Marić (arhiva SG)
Koliko ti se život promjenio u usporedbi s vremenom prije pandemije? Je li se uopće promjenio ili se sve vratilo u normalu?
Zapravo, sve se promijenilo, nezavisna sam . Počela sam raditi sve sama, ne baš totalno sama, okružena sam fantastičnim ljudima koji mi puno pomažu. Započela sam ponovno terapije, puno radim na sebi. Zapravo, za mene kao osobu je sve toliko drugačije nego prije, sve je nekako jasnije. Prije sam živjela u Eindhovenu, sada živim na farmi. Djelimično i dalje živim u Portugalu, moj bend je ostao isti ali tim ljudi koji me vodio je drugačiji. Moja glazba je definitvino drugačija, ja se osjećam sada drugačije, puno bolje, jer okolonosti su sada drugačije.
Dolaziš podijeliti s nama svoja zadnja dva albuma. Ima li neki novi na horizontu?
Da, onaj koji sam spomenula ranije, samim početkom iduće godine, ali donosim vam sada četiri nove pjesme sa novog albuma. Jedna još nije vani, ali rado ću ju podijeliti s vama, jako mi se sviđa.
Pričaj mi malo o svojim pjesmama. Osjećam iz njih puno energije i emocija, ljubavi, ali i teške periode, ako sam dobro primjetila.
Da, pričala sam o tome također. Moje pjesme su moja terapija, pišem ih jer ih trebam u svom životu, pretvaram negativno u pozitivno, no pišem ih i da bi ispričala nečije priče, onih koji su mi bliski. To su često problemi o kojima ljudi ne pričaju. Situacije kojima se inače ljude ne ponose niti ih dijele, ali ako se to podijeli mislim da je to dobro i za njih i za mene. Na primjer moje nove pjesme, moj novi album. Pjesma “Fragile” je o mojoj ranjivosti koja potječe iz teškog djetinjstva, to me ponekad čini krhkom i sada iako sam starija. “Not Scared Of Giants” govori o drami, problemima. Kada se ne osjećaš zaštićeno kao dijete, stvoriš neke mehanizme koji te štite ili ti pomažu. Kad si stariji ponekad se ponašaš kao malo dijete, jer to je ono dijete koje je još uvijek u tebi i boji se. Pjesma “Bang Bang”, ja ubijem tipa, naravno ne za stvarno. Volim gledati kriminalističe serije (smije se) to je neka poveznica. Kod mene je sve crno/bijelo, takva sam osoba. Moj dečko zna reći, da sam policajka i da mi date pištolj vjerojatno bih prvo pucala a onda pitala pitanja. To je poprilično istina, nekad sam tavkav. Ne volim to, ali nekad pomaže, a nekad ne. Imam pjesmu o mami, o opraštanju o promjenama. Važno je pjevati o tome, stvoriti nešto pozitivno iz svega.
Sharon Kovacs u Zagrebu 2020., foto: Mirna Marić (arhiva SG)
Znam da glazbenu industriju smatraš “muškom”. Jesi li primjetila ikakav napredak po tom pitanju, je li se išta promjenilo na bolje?
Hahah, ne! Upravo sam zato postala nezavisna, zato radim samo sa ženama. Zapravo postalo je samo još gore. Teško je danas započeti karijeru, sve se vrti oko toga koliko pregleda imaš na TikTok-u, koliko puštanja na Spotify. Sad se profili grade drugačije, na TikToku, na Spotify, sve to ide jako brzo. Ne znam jesam li uopće zanimljiva nekom izdavaču, nisam trend na svim tim paltformama. Unatoč tome i dalje imam fanove diljem svijeta koji me već dugo znaju kao umjetinicu i to me održava zapravo. Definitivno me “industrija” trenutno ne održava na životu.
Nastavak na prethodno pitanje. Stvara li ti tvoja nezavisnost probleme u radu i postizanju ciljeva? Znam da je vrlo važno donostiti sam svoje odluke ma koliko to teško bilo nekada. Kako se nosiš s tim?
Teško je, neovisnost znači da se moraš jako boriti za svoje mjesto sam. Kada imaš izdavača iza sebe to onda ima neku drugačiju težinu. Trebalo mi je dosta vremena da moj novi album bude zapažen. Ja ne radim s velikim budžetima, niti sa vojskom ljudi. Nužno je da te ljudi u poslu poštuju i da oko sebe imaš ljude s kojima možeš nesmetano surađivati, nemoguće je sve odraditi sam. Teško je stvarati glazbu, nije to uvijek tako lijepo. Nije lako, ali dosta umjetnika postaje nezavisno razočarani u trenutno stanje u glazbenoj industriji. Pokušavamo se nekako povezati na nekom mjestu, ne kao izdavačka kuća, više kao prezentacija nas svih, povezivanje naših moći i pokazivanje snage nezavisnih glazbenika. Glazbena se industrija jako mijenja.
{youtube}M_kTSBqQkME{/youtube}
I zadnje pitanje ostavljam tebi. Znam da su intervjui uglavnom neka špranca pa ti ostavljam da nam, ako imaš, ispričaš još nešto što te nisam pitala.
Pa ne, hvala ti, pokrile smo većinu svega. Ovo je bio jedan zanimljiv intervju, jako su mi se svidjela tvoja pitanja. Iskorist ću ovaj intervju za sebe jer si postavila sva prava pitanja.
Hvala ti na vremenu i nadam se da se vidimo na koncertu u Zagrebu.