Često čujem komentare kako je Hrvatska metal scena zamrla, te da današnji klinci slušaju samo trap i trending hitove popularne video aplikacije, pa vam zato želim dati do znanja kako glasine nisu točne. Itekako smo iznjedrili mnoštvo kvalitetnih bendova koji osvajaju pozornice i publiku diljem Europe i svijeta. Jedan od tih bendova su i Keops.
Ova sjajna petorka okupila je članove iz raznih krajeva lijepe naše. Startali su s nešto mekšim zvukom no s drugim albumom Lice sudbine (2015), decki su otišli u malo progresivniji i moderniji zvuk i osvojili tuzemnu i inozemnu publiku.
2022. Izdali su i svoj posljednji album Road to perdition, a trenutno su na turneji po Europi. Tim povodom, iskoristili smo priliku da nam ispričaju malo više o sebi, novom albumu i životu na turneji.
Pa evo za početak, predstavite se još jednom našim čitateljima.
Bruno: Mi smo hrvatski band Keops, koji je prije par godina okrenuo svoju karijeru na engleski jezik i vratio se svojoj ljubavi koja se zove metal. Došlo je do promjene članova u bendu i nakon toga do snimanja novog albuma i potpisivanja sa njemačkim labelom NoCut Entertainment. Isti label je objavio naš album "Road To Perdition" prošle godine i trenutno radimo na njegovoj promociji a uskoro ulazimo u studio i snimamo novi materijal.
Kako ste do sada zadovoljni reakcijama na novi album i kako je isti nastao?
Zoki: Album "Road to Perdition" predstavlja značajan zaokret u zvuku i stilu Keopsa, bend se okrenuo prema modernijem heavy metalu i prvi je album na engleskom jeziku. Možemo reći da je s tim albumom bend počeo novu karijeru. Izdavačka kuća ulaže puno truda u bend, album dobiva sjajne kritike diljem Europe što je u konačnici i rezultiralo prvom europskom turnejom s odličnim thrash metal bendovima - Overkill, Exhorder i Heathen.
13.travnja započeli ste europsku turneju, u kojim ste sve gradovima svirali do sada i gdje je publika ostavila najveći dojam na vas?
Zoki: Zasad smo prošli kroz Njemačku, Nizozemsku, Švicarsku i Italiju i u svakom gradu imamo dobar prijem od publike, ali definitivno se vidi da je Njemačka naše tržište pa smo i najzadovoljniji bili s koncertima u Bochumu, Münchenu i Stuttgartu. Danas smo nakon Italije ponovno u Njemačkoj, u Saarbrückenu i očekujem da će se nastaviti dobar niz koncerata.
S kojim bendovima biste najradije dijelili pozornicu, koji su vam uzori?
Zoki: Svaki član benda ima neke svoje favorite, ali generalno se najbolje osjećamo kada sviramo s bendovima stilski sličnima našoj glazbi. Ja osobno bi htio da zasviramo s velikim old-school bendovima poput Iron Maiden, Judas Priest, Saxon i sl., ali ima i hrpa mladih bendova u usponu s kojima bi se dobro uklopili poput Beast in Black, Myrath i dr.
Koliko je zahtjevno domaćim bendovima dogovoriti inozemne turneje, jeste imali komplikacija oko dogovora datuma i prostora?
Zoki: Jako teško, pogotovo ako nemate izdavačku kucu ili booking agenciju iza sebe. Kad pričamo sa stranim bendovima (pogotovo iz Njemačke ili skandinavskih zemalja) odmah vidite da su oni u enormno velikoj prednosti naspram hrvatskih bendova, počevši samo od troškova dolaska na koncerte po Europi pa do naklonjenosti organizatora domaćim bendovima, ali tu je i onaj vječiti problem - daleko većih primanja nego što imaju članovi Hr bendova. Mladi bendovi se obično zalete s mišljenjem - snimit ćemo album, napraviti nekoliko svirki, netko će nas primjetiti i začas cemo postati novi Iron Maiden. Nažalost u realnosti takav scenarij se desi jednom u 10.000 slučajeva i uglavnom zato jer ima neku jaku osobu iz sjene koja gura taj bend, dok većina mora proći trnovit i dug put da nešto postigne u ovoj branši, a to zahtjeva ogromnu količinu vremena i novaca uloženih u bend. Mi imamo sreću da imamo dobru manju izdavačku kuću koja nam pomaže u dogovorima koncerata i što nam daje dobre savjete koji koncerti i festivali su dobri za nas, a koji ne. Tako da s dogovorom ove turneje nismo imali nikakvih problema i nadam se da će nam otvoriti vrata prema festivalskim nastupima po Europi, a već dogovaramo i neke samostalne nastupe po Njemačkoj za kraj ove i početak sljedeće godine.
Smatrate li da su glasine iz uvodne rečenice istinite, kakvi su vaši dojmovi o domaćoj sceni?
Zoki: Domaca metal scena sigurno nije ista kao pred 10 ili 15 godina, mnogi dobri bendovi su se raspali, od stare garde je ostalo samo nekoliko aktivnih, dovoljno tvrdoglavih bendova koji i dalje nastavljaju s radom, a novih bendova ima u puno manjoj količini nego što je to bilo u vrijeme kad sam ja bio klinac i počeo slušati metal. Zato neću reći da je scena zamrla, ali se sigurno smanjuje s godinama, a to se može vidjeti po broju metal koncerata i festivala koji uključuju domaće bendove, broju klubova gdje se može svirati žestoka glazba i sl. I sami vidimo i čujemo iz medija da se svako malo negdje ruši neki od legendarnih klubova gdje smo kao mlađarija s guštom svirali svoje prve koncerte. Ali da ne bude sve tako crno, drago mi je uvijek vidjeti nove entuzijastične bendove koji imaju volje za putovanjima, sviranjem i snimanjem svoje glazbe (npr. Rifft, Nigmar, Freaktion i dr.)
Imali ste nekoliko izmjena u postavi, je li to utjecalo na vaš progres i zvuk?
Zoki: Od originalne postave benda je jedino ostao gitarist i osnivač benda, Bruno Mičetić. S novom postavom bend je u potpunosti transformirao zvuk iz mlakog hard rocka u čvrsti, moderni heavy metal i potpuno se okrenuo stranom tržištu. Pjesme su na novom albumu na engleskom jeziku i nakon toga je bend počeo još više i brže rasti.
Zašto baš ime Keops? Ima li to ime neko posebno značenje za vas?
Bruno: Dok sam bio klinac postojao je samo jedan band "Iron Maiden" koji je imao album "Powerslave" sav u egipatskim simbolima i gledajući taj cover došla mi je ideja za naziv benda. Internacionalno ime povezano sa poviješću i mitologijom. A može se iskoristiti i za dobar stage performance.
Koliko još ostajete na turneji i hoće li nakon tog uslijediti neki koncerti na domaćem terenu?
Zoki: Još nam je ostalo 7 koncerata, uključujuci današnji u Saarbrückenu. Prebrzo nam vrijeme prolazi, htjeli bi da turneja traje barem duplo duže. U pregovorima smo za nekoliko koncerata kod nas do kraja godine, ali ne bi htio prčcati o njima dokle nisu 100% potvrđeni.
Što će vam najviše nedostajati kad se vratite u Hrvatsku?
Zoki: Definitivno uvjeti i profesionalnost ekipe i organizatora iz klubova koji nas dočekuju na svakom koncertu, toga kod nas kronično fali. Ovdje je sve podređeno tome da svi bendovi (uključujući predgrupe) budu zadovoljni i tretirani smo kao kraljevi, uvijek je osigurano dovoljno hrane i pića, možeš se normalno ko čovjek istuširati poslije koncerta i svi su maksimalno pristojni i uljudni. Sve vezano za koncert se brzo i jednostavno dogovori bez kolutanja očima i povišenih tonova. Kod nas veći klubovi donekle drže do toga, ali daleko ispod ovoga što doživljavamo na ovoj turneji, nadam se da će se i to promijeniti u budućnosti.
I za kraj, što biste poručili našim čitateljima i domaćoj publici?
Zoki: Ako imate bend i bavite se ovim poslom, bilo iz zafrkancije ili profesionalno, gurajte dovoljno jako da odete s nekim jačim bendom na turneju. To će vam kompletno promijeniti pogled na način kako funkcioniraju bendovi na nekoj višoj razini, a da ne govorim koliko iskustva skupite i koliko doživljaja se desi u tako kratkom vremenu.
Ovim putem deckima želimo uspješnu turneju i još puno svirki po Europi, ali i šire!