Vibrafonist Vid Jamnik rođen je 17. kolovoza 1993. u Slovenj Gradecu u Sloveniji. Glazbom se počeo baviti s pet godina pohađajući glazbenu školu u Ravnom na Koroškem gdje je učio svirati udaraljke. Vibrafon je počeo svirati 2005. kao polaznik Ljetne jazz škole u Grožnjanu pod vodstvom Boška Petrovića. Tada se upoznao s jazzom koji je do današnjih dana ostao njegova strast, a Petrović je postao njegov najvažniji mentor. Uskoro je počeo nastupati u Hrvatskoj i Sloveniji svirajući jazz standarde, te je pohađao ljetne jazz škole u Kranjskoj gori, Grožnjanu, Mariboru i St. Geroldu. Nastupio je na međunarodnom natjecanju Euritmia International young musicians competition u Udinama na kojem je zauzeo četvrto mjesto.
Najveći mentor
Godine 2012. diplomirao je na Državnom glazbenom konzervatoriju Koruške u Klagenfurtu. Na preporuku velikana vibrafona Garyja Burtona nastavio je studij na Berklee College of Music u Bostonu. Ondje je studirao kod uglednih profesora kao što su Terence Blanchard, George Garzone, Kenny Werner i Ralph Peterson i drugi, a diplomirao je 2018. Godine 2022. magistrirao je na Manhattan School of Music u New Yorku, gdje je studirao s čuvenim profesorima kao što su Joe Locke, Joel Ross, Stefon Harris, Mike Moreno i Miguel Zenon. Iako je Boško Petrović bio njegova mentor, to zapravo nije bilo na njegov savjet. “Vjerujem da on ne bi imao ništa protiv toga, ali ja sam, dok je Boško još bio živ, studirao na konzervatoriju u Klagenfurtu u Austriji gdje sam u to vrijeme upoznao Michaela Gibbsa, poznatog aranžera i skladatelja koji je bio dobar prijatelj Garyja Burtona”, rekao je Jamnik. “On je na konzervatoriju držao radionicu na temu sviranja u big bandu. I mene su gurnuli u taj big band. Bio je oduševljen mojim sviranjem i rekao je da će me preporučiti Garyju. Mislio sam da to samo tako kaže i da iz toga neće biti ništa, ali tjedan dana nakon toga e-mailom sam dobio poruku osobno od Garyja Burtona. Napisao mi je da mu je njegov prijatelj pričao o meni i da bi mu bilo jako drago da se upoznamo. Predložio je da to bude kad će sljedeći put svirati u Europi. To se dogodilo nekoliko mjeseci nakon toga. Tako smo se upoznali i ostali u kontaktu putem e-maila. Gary Burton mi je preporučio Berklee College of Music u Bostonu i tako sam na njegov savjet prvi put otišao u Ameriku. Na Berkleeju moj je profesor vibrafona bio Ed Saindon koji je također studirao s Garyjem, dok je Gary još predavao na Berkleeju. U prvom semestru tamo je još uvijek bio Dave Samuels, što je bilo izvrsno iskustvo. Nakon svršetka tog studija otišao sam na magisterij na Manhattan School of Music u New Yorku gdje su mi profesori bili Joe Locke i Joel Ross koji su i dalje najbolji, dvojica od pet, deset najboljih jazz vibrafonista na svijetu. Što se tiče vibrafona to su bile jako dobre škole.”
Važno je studirati u dobroj školi, steći dobru naobrazbu, ali i imati za mentora kao što je Boško Petrović koji može prenijeti iskustvo o svemu onome što glazbenici ne mogu naučiti u školi. Jamnik je imao i jedno i drugo. S Boškom se upoznao 2005. u Grožnjanu. gdje je u dobi od jedanaest godina došao na Ljetnu jazz školu u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži. “Nisam znao u to vrijeme što će se tamo dešavati, u šta se upuštam”, sjeća se. “Boška sam čuo prije. Već sam svirao udaraljke u muzičkoj školi u Sloveniji i tek sam malo počeo svirati ksilofon i vibrafon, toliko da sam imao neko osnovno znanje i tehniku. Jedne smo večeri na slovenskoj televiziji gledali koncert Boška Petrovića koji je svirao uz naš big band. Moja ga je mama snimila i to smo redovito gledali, barem jednom tjedno, previše puta. Jako mi se svidjela ta muzika mada nisam ništa znao o tome osim da je to jazz. Izvodili su skladbe koje su snimili za zajedničku ploču. To su bile neke od Boškovih skladbi, a i neki aranžmani jazz standarda. Tada mi se još više počeo sviđati zvuk vibrafona pa je to bila nekakva idealna magična kombinacija o kojoj sam želio više otkriti i naučiti svirati što bolje i što bliže tom zvuku kojeg je Boško izvlačio iz instrumenta. Jednom, dok smo ljetovali na slovenskoj obali, otišli smo u Grožnjan jer smo znali da je to grad umjetnika, ništa više od toga. Tamo je bio plakat za ljetnu jazz školu i za sve te druge seminare koji su se dešavali tijekom ljeta. Pisalo je da je voditelj škole Boško Petrović. Nije pisalo da predaje vibrafon, ali budući da smo znali da je vibrafonist moj tata odlučio je nazvati ga. Objasnio mu je da ima klinca, jedanaestogodišnjaka i pitao ga da li bi uopće bilo primjereno da me dovede u njegovu školu. Boško je rekao da, ako me neće dovest nikad nećemo znati. Tog smo ljeta otišli svi zajedno, cijela obitelj, s mamom i tatom, u Grožnjan. Kad smo se sreli i kad sam odsvirao na vibrafonu neke školske pjesmice što sam ih do tad naučio u glazbenoj školi, Boško se, na moje iznenađenje, jako oduševio. Nisam imao osjećaj da imam imalo pojama o vibrafonu, kamo li o jazzu, ali on je odmah bio oduševljen i jako me lijepo primio. Već sam te večeri prvi put nastupao, prije glavnog benda na festivalu Jazz is Back! Tada je postao moj veliki, najveći mentor. Nakon toga nikad se više nisam okrenuo, kako se to kaže, nikad nisam ni pomislio da bi mogao imati neku drukčiju karijeru, da bih mogao ići nekim drugim putem. Samo od sebe postalo je jasno da je to ono što želim raditi u životu, svirati tu glazbu, svirati to glazbalo. Boško mi je jako puno pomogao na tom putu, počevši od tog prvog dana u Grožnjanu.”
BIG NIČ!
Boško Petrović je uvijek govorio da je, osim onoga što se može naučiti u školi, važno učiti i sve ostalo što je vezano uz život jazz glazbenika. To je moguće jedino ako mladi glazbenici imaju mentora koji je s njima voljan podijeliti svoje glazbeničko iskustvo, u svakom pogledu. Tako se odnosio prema svim svojim učenicima, pa i prema Jamniku. “Boško, me možda više naučio o drugim stvarima nego o tome kako svirati vibrafon i kako usavršiti tehniku”, tvrdi. “Zapravo to nikad nismo ni radili. Osjećao je da je moja tehnika bila dovoljno dobra već tada kad sam prvi put došao u Grožnjan. Prve sam godine bio jedini učenik koji je svirao vibrafon, ali kad su se pridružili Šimun Matišić i Vladimir iz Rusije Boško bi napisao nekoliko jednostavnih, a za nas, čak tad ni ne baš jednostavnih kompozicija. Jednu od njih, koja se zvala “Vid Meets Vladimir”, izvodili smo na festivalu Jazz is Back! Boško nam je čak na početku napisao sola koja smo svirali preko toga. Kroz to smo i sami naučili kako improvizirati. Svirali smo i skladbu “Sky Over Grožnjan” koju je također on napisao. Radili smo na improvizaciji, naravno, i to mi je puno pomoglo, ali bilo je i dosta savjeta koje je on, mislim, nazivao nekako: how to survive playing jazz? Toga je doista, doista bilo jako puno, tih njegovih iskustava koja je skupio u svojoj karijeri i što je rado prenosio svim učenicima kojima je bio mentor, pa tako i meni. Tad sam bio jako mlad i možda neke od tih stvari nisam ni odmah skužio ili mi možda neke nije ni odmah rekao. Način na koji je sa mnom postupao, kako je bio jako profesionalan na svim razinama i prema meni i svima koji su s njim svirali u bendu, makar samo kao gosti, s polaznicima škole u Grožnjanu - sve to je na mene ostavilo snažan dojam i uputilo me, mislim, u pravom smjeru. Tako sam nakon toga i sam postupao s drugima kao vođa sastava. Jazz, a i glazba općenito, nije samo to što se dešava na bini, nije samo ono što se svira, nego u tome ima dosta vezanog uz odnose s drugim glazbenicima. U tome je bio jako dobar, jako profesionalan. Da ga nisam tada upoznao ne bih ni razmišljao, mislim, da se upišem na konzervatorij u Klagenfurtu u Austriji. No tad je odmah postalo jasno da više neću svirati klasične udaraljke, mada mi se to sviđalo. Također shvatio sam da, želim li ići u tom jazz smjeru, moram najprije na konzervatorij, nakon toga na Berklee College of Music u Bostonu, a potom na magisterij u New York. Sve se pokrenulo kad sam ga upoznao te nakon toga upoznao Garyja Burtona koji mi je preporučio da odem na Berklee. Oni su se poznavali, tako da, kad je Gary saznao da sam bio Boškov učenik to je već nešto značilo pa je lakše krenulo dalje.”
Osim toga, najveći utjecaj na Jamnika u mladim danima imale su situacije u kojima je svirao s Boškom, kao gost uz njegov sastav. Također, Boško ga je poticao da kao jako mlad svira i s drugim poznatim glazbenicima poput Davida Gazarova, Georgea Famea i drugih. “To je neprocjenjivo, nešto što se ne može nadomjestiti ničim drugim”, zaključuje. “Divno je što sam dijelio binu i glazbu s glazbenicima takvog kalibra. Nisam tada razmišljao o tome što ću koji dan naučiti od njih na bini nego se to automatski nekako desilo. Ljudi su mi govorili da se jako profesionalno ponašam na bini, a ja o tome uopće nisam razmišljao. To je došlo samo od toga što sam gledao što i kako oni rade, mada sam bio jako nervozan svaki put i plašio se da neću nešto pogrešno odsvirati. Bio sam usredotočen na to da sve štima. Boško, pak, nije mario za moju muku. Primjerice, ako sam svirao predugačak solo povukao bi me od vibrafona ili došao sam do vibrafona i počeo svirati temu, zbog čega bi mi bilo neugodno. Za neki od tih prvih sola, kad sam pokušavao improvizirati, on bi nakon koncerta ili čak usred koncerta rekao: “To je bio jedan BIG NIČ!” Iako mi je to uvijek govorio dobronamjerno, uvijek sa ljubavlju, rekao bi to na takav način da sam se poslije zamislio i pokušavao odsvirati bolje, nastojao nešto promijeniti. Usvojio sam te njegove savjete koji su proizlazili iz svirke, kroz koncerte, na pozornici.”
Oblak zvuka
Jamnik svira i odlično se snalazi u različitim situacijama, s raznim glazbenicima, u različitim projektima. Između ostalog, danas iskazuje zahvalnost svom mentoru svirajući s gitaristom Primožem Grašičem i bas gitaristom Mariom Mavrinom, najdugovječnijim Boškovim suradnicima. Kao što je on s njima svirao u triju, dvojac se s Jamnikom udružio u Trio Continuo kako bi glazbu i duh Boška Petrovića održavali na životu i promovirali. To je sjajna, najvažnija posveta Bošku Petroviću na jazz sceni uopće. “Primož i Mario su bili moji idoli prije nego sam počeo svirati s njima”, govori. “Kad sam prvi put čuo Primoža na snimci s Boškom i Big Bandom, ta njegova sola, te njegove improvizacije, on je tad za mene bio Bog jazza i gitare. Obojica su sjajni, jednostavo super ljudi. Vicevi koje su pričali prije i poslije koncerta, ta njihova zezancija, s Boškom i njih dvojica međusobno, ta njihova pozitivna energija još i danas je i te kako prisutna. Zato mi je drago što danas i ja mogu, uz njih, nastaviti tu priču Boškovog trija. Bilo mi je jako drago kad su me Primož i Mario pozvali da s njima sviram tu glazbu. Uvijek mi se jako sviđala njihova komunikacija na bini, aranžmani Boškovih pjesama poput “Sigurd’s Garden”, “With Pain I Was Born” i drugih. Tada sam naučio sve te Boškove skladbe, između ostalog i detaljno slušajući njihove priče o tome kako su s njim pristupali tom materijalu. Još danas kad sviramo u triju svaki put je novi izazov i svaki put jako lijep doživljaj. Te skladbe nikad, ni za publiku, a ni za nas koji ih redovito izvodimo, ne postanu dosadne. Uvijek je jako zanimljivo svirati ih. Primjerice, skladba “Sigurd’s Garden” ima jako lijepu melodiju, jako lijepe harmonije, izuzetno je zahvalna za improvizaciju, a sjajan je i taj aranžman koji je Boško napravio s Primožem i Mariom. Na dosta naših koncerta, kao i prije dok je sam Boško svirao tu skladbu, dolazi Sigurd Schaps kome je pjesma posvećena. Iako smo dobri prijatelji i jako sam sretan kad dođe na koncert, još i danas se pomalo plašim kad ga vidim da sjedi u prvom redu. Naime tada imam taj osjećaj da moram tu pjesmu što bolje odsvirati, da bude iskreno, kao što ju je Boško svirao, onako kako su se oni razumjeli, što je razlog zbog čega mu je posvetio skladbu.”
Najviše osjećaja za Boškovu glazbu i zvuk tog trija došlo je od slušanja, od njihovih svirki koje je Jamnik slušao. “Tu je i ta čuvena ploča “Live at Studio M” sa snimkom nastupa u Novom Sadu koju sam davno prvi put čuo, a od tada stalno”, govori. “Slušam je prije svakog našeg koncerta, mada je skoro već znam napamet. Iako dobro znam sve skladbe, uvijek otkrijem nešto novo. Najviše sam usvojio kroz slušanje, a potom i kroz brojne zajedničke svirke s Primožem Grašičom i Mariom Mavrinom. Naime oni toliko dobro znaju tu glazbu jer su je naučili izvorno od Boška, znaju pozadinu, znaju kako je došlo do tih kompozicija, kako je došlo do tih aranžmana. Naime, oni naprave oblak zvuka koji je jako ugodan, u kojem se osjećam prirodno i mogu se opustiti. Prije koncerta mogu biti malo nervozan zbog neke kadence ili nekih akorda o kojima razmišljam, ali kad njih dvojica počnu svirati uvod odmah se stvori taj zvuk i ta energija, ne samo na bini nego i u cijeloj dvorani. Publika tada osjeća kao da se ne može desiti ništa loše, a i nikad se ne desi ništa loše. Uvijek je to osjećaj kao da smo odrasli zajedno, iako oni imaju puno više iskustva od mene. Uvijek je dobro da glazbenici sviraju s boljima od sebe. Zahvalan sam Boško jer mi je dao priliku da uvijek budem najslabija karika u bendu jer sam tako mogao najviše naučiti. To se sad nastavlja s ovim triom. To je drukčiji pristup, drukčiji zvuk i drukčija instrumentacija od one za glazbu mog kvarteta u kojem su zastupljeni i bubnjevi i klavir, s kojim sviram drukčiji stil jazza. Za sve glazbenice i glazbenike dobar je izazov svirati što različitiju glazbu, od komornog zvuka kakav njeguje Trio Continua, do sasvim drukčijih, modernijih, čak i elektrificiranih zvukova i, kako se kaže: back and forth, između različitih projektova, različitih zvukova. To me uvijek gura naprijed, potiče da i dalje radim to što sam započeo s Boškom.”
Vježba za muzikalnost
No njegova karijera ne ovisi o bavljenju s Boškovim naslijeđem. Naime Jamnik je svirao s uglednim jazzistima kao što su Jimmy Cobb, Jim Rotondi, Duško Gojković, Georgie Fame, Stefan Milenković, David Gazarov, Gianni Basso, Luis Bonilla, Howard Curtis, Simone Zanchini, Rob Bargad, Ewald Oberleitner, John Riley, JM Jazz World Orchestra pod vodstvom Louisa Bonille i mnogi drugi. Uz svoj kvartet Urgent Detergent, voditelj je projekta Viva Jazz Forma koji isprepliće zvukove čeličnih skulptura s jazzom i elektronskom glazbom, spajajući vizualni i glazbeni svijet, te surađuje s modnim brendom Just A Corpse. Godine 2014. objavio je svoj prvi album pod nazivom “Last Minute!”, a 2022. duo album “Rajska Ptica” s pjevačicom Ajdom Stinom Turek.
Jamnik ni ove godine ne odmara. Krajem rujna snimit će album s Big Bandom RTV Slovenija. Na programu će biti njegove skladbe koji su premjerno predstavili u siječnju ove godine na koncertu u Ljubljani. Nakon toga snimit će svoj novi samostalni album. Tijekom ljeta održao je niz koncerata sa svojim kvartetom, među ostalima i u Hrvatskoj, na jazz festivalima More & Jazz u Sutivanu i Jazz u vinogradu na Mađerkinom bregu kraj Štrigove u Međimurju. Kroz taj dugogodišnji projekt ostvaruje suradnju s hrvatsko-nizozemskim gitaristom Ratkom Zjačom, slovenskim bubnjarem Jožom Zadravcem i makedonsko-njemačkim kontrabasistom Martinom Gjakonovskim.
S Ratkom Zjačom inače svira i u duu. U ovoj formaciji, vibrafon-gitara, nema puno primjera za koje se mogu uhvatiti. Jedna od rijetkih takvih postava bila je ona s vibrafonistom Garyjem Burtonom i gitaristom Ralphom Townerom. “Česte su postave u kojima vibrafonist svira u suradnji sa sviračima ostalih glazbala, ali to su uglavnom kvarteti”, tvrdi Jamnik. “Primjerice Gary Burton Quartet, razni njegovi kvarteti, uglavnom su bili s gitarom, uz vibrafon, bas i bubnjeve, ali ne u duo formaciji. Gary je puno svirao u duu s klaviristima, iako se gitara i vibrafon bolje spajaju nego vibrafon i klavir. Zato je duo u kojem sviram uz Zjaču sjajan. Puno smo svirali kao duo. To je za mene bilo prvo iskustvo sviranja u duu, bez obzira s kojim instrumentalistom svirao, samo vibrafon i još jedno glazbalo. To je jako intimna postava, sve se čuje, na sve treba paziti, samo su dva glazbala na bini, samo nas dvojica moramo sve pokriti: harmoniju i ritam, melodije, pratiti jedan drugoga. Jako je bitno da smo dobro povezani, što je još važnije nego u nekom većem bendu gdje se može puno toga sakriti, prekriti sa zvukom. Tu se sve čuje i zato je to jako dobra vježba za muzikalnost, za, neću reći perfekciju, ali za obraćanje pažnje prema svim elementima glazbe.”
Preuzeto iz Novog lista od 3. rujna 2023.
