Jazz i klasika

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

kamasai

Možda je još prerano za reći, ali Kamasi Washington bi mogao narednih godina postati jedno od najvećih imena jazza. 34-godišnji kalifornijski saksofonist, skladatelj, dirigent, koji je svirao prošloga tjedna u Bologni, uspio je stvoriti eksperimentalnu-improviziranu glazbu koja zvuči suvremeno i posebno je atraktivna za mlađe slušatelje, sve to bez mijenjanja njezine iskonske jazz duše.

Njegova dosadašnja karijera imala je više manje popularnu crtu: svirao je na posljednjom albumu rapera Kendricka Lamara, koji se prodao u milijune primjeraka; surađivao sa Snoop Doggom, Raphael Saadiq, Lauryn Hill i Snoopadelics. No, unatoč tome Washington je svirao jazz od djetinjstva.

Epic, njegov prvijenac impresivan je album. Washington je ambiciozan: 172 minute glazbe na tri CD-a ili šest strana vinila, Epic okuplja "jazz-duh"koji je su uveli John e Alice Coltrane u godinama prvih borbi za  građanska prava crnaca, s glazbenim i društvenim kontekstima u Americi danas, koristeći velike glazbenike današnjice, uključujući i 32-člani orkestar i zbora od 20 glasova.

 NIK1382-2 B resize

Album je od svog objavljivanja u ljeti dosad prodan u gotovo 70.000 primjeraka, neviđen broj za album suvremenog jazza. Na Top 10 listi iTunes Jazz, dominiraju Louis Armstrong, Miles Davis, Nina Simone i Frank Sinatra, Washington je jedan od rijetkih umjetnika s liste koji je živ i djeluje.

Poveznica koja spaja tradicionalno i moderno nije slučajna. Album je izdan pod etiketom Brainfeeder koje je u vlasništvu producenta Flying Lotusa, koji je praunuk Alice Coltrane. Ostali članovi grupe West Coast Get Down, koji se pojavljuju u albumu (i koji su svirali na koncertu u Bologni), dolaze iz obitelji koje imaju duboke veze s jazz scenom  Los Angelesa.

Koncert Kamasi Washington, 9. 11.2015., Locomotiv Club Bologna

Već par mjeseci čekam ovaj specijalni događaj. "Lokomotiva" je već odavno rasprodana ,skoro su 20.00 i ja žurim da zauzmem dragocjeno mjestu u prvom redu. Iznenada žamor. Iza zavjese bine provirio je Kamasi i znatiželjno viri prema omanjoj grupi novinara, u kojoj sam i ja. Djeluje vrlo srdačno i prijateljski. Prvi put je u Italiji, kaže nam, dok nam uz to daje dozvolu da se fotografiramo s njim .

Dobacujem dobroćudno da sam vjerni pristaša Hendrix-ove glazbe i da vidim velike sličnosti u njegovom muziciranju, na što on odgovara osmjehom odobravanja. Cool Kamasi!

 NIK0994-2 B resize

Kamasi i njegov sastav sviraju neumorno dva sata, Ronald Bruner i Tony Austin na bubnjevima, Miles Mosley na električnom kontrabasu, Brandon Coleman na klavijaturama, Ryan Porter na trombonu, Patrice Quinn glas te Rickey Kamasi,Washington-ov (Kamasi) otac, na flauti.

Publika je oduševljena već od prvog takta,nazočne su sve generacije i mnogi od slušatelja su prvi put u Lokomotivi (koja je poznata iznad svega kao najvažniji rock club u Bologni). Kompozicijama dominiraju dva bubnja i električni kontrabas (kombiniran s pojačalom i pedalama), na koje se nadovezuju trombon,flauta i električni klavir. Kamasi zatvorenih očiju meditira i sluša podivljalu ritam sekciju i svaki njegov povratak na svirku publika popraćuje ovacijama. Njegov saksofon je kao trešnja na  vrhu torte. Kamasijev band svira opušteno i publika to osjeća, a glazbenici "žive" note koje sviraju.

Unatoč tome da na albumu svira legendarni Kendrick Lamar, šta se tiče live izvedbe u Bologni, Miles Mosley, vrhunski kontrabasist, je "noseći zid"grupe i glavna spona između paklenih bubnjara Ronalda Brunera i Tonya Austina. Mosley je imao nekoliko,nazovimo ih, "solo intermezza" u kojima je eksperimentirao s rock i psychodeličnim zvucima te svirao bass s gudalom postižući, pritom, zvuk sinta; eksplicitno je pokazao koje su namjere te važni koloriti Kamasijeve glazbe.

 NIK0942-2 B resize

Kamasi neprikosnoveno, ali u demokraciji, vodi show. Ima tu nešto šta se osjeća u zraku. Karizma koju smo mogli posljednji put vidjeti kod Boba Marleya. Između kompozicija ispriča poneku anegdotu iz djetinjstva, predstavlja svog oca, koji u bandu svira flautu te u jednom momentu citira i Jimia Hendrixa.

Koncert je sadržavao ogromnu emotivnu crtu i jednostavno je bio perfektan. Neopisiv doživljaj. Sve ovo što se zbilo te noći u Locomotiv Klubu mi daje očiti signal da se rodilo nečem posebnom i jako kvalitetnom na glazbenoj, jazz i rock sceni.

Perfektna sloboda izričaja, u kombinaciji s afro & jazz nasljeđem, sve to u salsi modernog rock zvuka.

Samo naprijed Kamasi i hvala najljepša!