Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

1

5. prosinca u rasprodanoj Velikoj dvorani V. Lisinskog nastupila je kraljica sevdaha Amira Medunjanin, više od godinu dana nakon zadnjeg nastupa u ovoj dvorani, kad je predstavljala album "Silk & Stone". U međuvremenu je snimila novi album, "Damar" (inače snimljen u Real World Studiosu Petera Gabriela), koji je već pokupio hvalospjeve domaćih i stranih kritičara i koji je predstavila na sinoćnjem koncertu.

Amira je nastupila s bendom sastavljenom od njezinih starih suradnika, redom virtuoza: gitarist Ante Gelo (kojeg Amira zove "Šejtan na kanafi"), koji je napisao sjajne aranžmane, pijanist i producent albuma Bojan Zulfirkapašić, gitarist Boško Jović, ujedno autor naslovne pjesme "Damar" te kontrabasist Zvonimir Šestak, koji poput Bojana Zulfirkapašića dolazi iz jazz backgrounda. Koncert je otvorila novom pjesmom, "Pjevat ćemo šta nam srce zna", koju je za nju napisao Damir Imamović. Odmah nakon priznala je publici, sa svojom neodoljivom toplinom, da ima užasnu tremu od koje se trese i da je prva pjesma bila "najteža". Uslijedio je niz pjesama s novog albuma, kao što su "Vjetar ružu poljuljkuje", "More izgrejala sjajna mesečina", "Oj golube, moj golube", "Moj dilbere", a nakon nekih pola sata kvintetu su se pridružili i Zagrebački solisti i sevdalinkama dali dodatno bogatstvo zvuka.

2

Amira je glazbenica koja rado komunicira s publikom između baš svake pjesme, vrlo spontano i toplo, pa je i sinoć zabavljala publiku svojim duhovitim komentarima, o svekrvi, o svojoj tremi, o sklonosti da se rasplače na koncertima od emotivnosti (što nije izostalo ni sinoć, iako "si je rekla da večeras neće plakati"). Čuli smo i neslužbenu himnu Sarajeva, "Kada ja pođoh na Bentbašu", popraćenu duhovitom pričom o Amirinom pokušaju da sazna što se dogodilo s janjetom iz pjesme (jedna slušateljica na koncertu u Bosni sugerirala je da u ta vremena nije bilo zlatnih retrivera pa se u šetnju vodilo janje), koja je inače sefardskog porijekla i zapravo dio molitve. Tijekom koncerta Amira je često izražavala svoje divljenje prema onim pjesmama u kojima su žene jake, za razliku od većine sevdalinki u kojima "žene pate", pa smo tako čuli neke "emancipatorske" pjesme kao što je subverzivna "Telal viče od jutra do mraka" (duhovita priča o pašinoj robinji koja je utekla iz harema, pokrala pašu, i povrh svega povela i pašinog rizničara, "da ne spava sama"), ili "Čula jesam da se dragi ženi" – još jedna duhovita pjesma u kojoj se žena opire viktimizaciji i postaje nadmoćna, mada nije riječ o sevdalinki već o narodnoj pjesmi iz Međimurja.

Iznenađenje je bila Azrina "Ako znaš bilo što", koju je Amira predstavila kao "zagrebački sevdah", a čuli smo i Amiri dragu pjesmu "Duša moja" Kemala Montena. Pred kraj koncerta na red je došla i naslovna pjesma s novog albuma, "Damar", koju je komponirao Boško Jović, a tekst napisala pjesnikinja Marija Karaula Krznaric (koja je napisala tekst i za Imamovićevu pjesmu). Damar je jedna od onih bosanskih riječi koja, kako je Amira rekla, ima "nenormalan" broj značenja i konotacija, kao što su životna snaga, strast za životom, život punim dahom, ono što čini razliku između ‘biti živ’ i ‘živjeti’, a Amira kaže da ga "samo prava ljubav može probuditi".

3

Amira je usprkos svojoj već svjetskoj slavi (nedavno je bila na turneji po SAD-u) vrlo netipična zvijezda, puna skromnosti i istinskog divljenja prema svojim glazbenim suradnicima. Suradnja sa zagrebačkim solistima predstavljala joj je istinsku čast i to je otvoreno pokazala, zajedno s poslovičnom tremom, koju je simpatično izrazila prije jedne pjesme koju "su danas naučili, malo prije koncerta". Simpatična je i njezina neformalnost, pa je tako na kraju rekla da se neće zamarati pravilom da glazbenici siđu s pozornice pa se vrate na bis, nego će umjesto toga ostati i odmah izvesti još dvije pjesme. Prva je bila prekrasna "Što te nema", možda najtužnija i najbolnija od svih sevdalinki, a za sam kraj "Snijeg pada na behar, na voće", a između je ubacila spontanu a cappella improvizaciju "Idem kući a već zora".

Koncert je trajao nešto više od dva sata, a Amira je još jednom potvrdila svoj status najprofinjenije suvremene interpretatorice sevdaha, koja s ukusom kombinira poštovanje prema tradicionalnom stilu i moderne, kreativne aranžmane s momentima jazzerskog senzibiliteta (koji dolaze prvenstveno od Bojana Zulfirkapašića), koji pomalo "očuđuju" ove poznate i mnogo puta čuvene pjesme. Amirina istančana i duboko proživljena vokalna intepretacija sugestivno prenosti srž sevdaha - njegovu osjećajnost, iskrenost i meditativnost. Zagrebačka publika može se osjećati privilegirano da u blizini ima takvu izuzetnu umjetnicu, koja nas redovito počasti večerima čiste glazbene ljepote.