Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/1m.jpg, Gibo u Karlovcu, Center}

O Gibonnijevoj Toleranca turneji, kojom promovira istoimeni album toliko je već toga rečeno da gotovo nije preostalo riječi kojima bi se mogla okarakterizirati. No ipak, 11. prosinca 2010. godine Gibonni se zaustavio u gradu na četiri rijeke, Karlovcu. Nekoliko sati prije početka koncerta u gradskoj sportskoj dvorani uključio se u humanitarnu akciju Štedim i darujem namijenjenu skupljanju sredstava za izgradnju vrtića u Turnju kojoj se i sam priključio darujući dio prihoda od koncerta, a oko 20:30 pojavio se pred osvjetljenom dupko punom dvoranom koja ga je dočekala gromoglasnim vriskom.

Prisjetivši se koncerta u istoj prije tri godine naglasio je da je taj završio s upaljenim svjetlima, a ovaj će tako započeti da vidi tko je sve došao, a onda kreće 2.5 satni urnebes, najprije sa pjesmama Dobri judi i Činim pravu stvar koje dvorana prihvaća od prvog takta i već u prvim minutama glasnim pjevanjem stvara toplu atmosferu koja otvara vrata Gibonnijevim emotivnim uzdanicama, Žeđam, Zamoli me i Sve ću preživit. No da raspoloženje ne otplovi notama melankolije Gibonni se pobrinuo svojom odavno legendarnom U ljubav vjere nemam dok mu se nešto kasnije pridružuje Ivana Husar-Mlinac.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/2m.jpg, Gibo u Karlovcu, Center}

Slijede uvijek gromoglasno pozdravljena Anđeo u tebi, koja i bez vokalne pratnje Maye Azucene i Gorana Barea zvuči snažno i uvjerljivo te jedna od, usuđujem se reći, najsnažnijih pjesama na Toleranci, Slavim ove dane što si tu koja uvijek oduševi svojom dubokom sentimentalnom notom jer kada je Gibonni na bini, doista, svaki put je kao prvi put!

I dok se razdragana publika u potpunosti prepušta atmosferi u režiji jednog od najvećih emotivaca u domaćim glazbenim vodama, dvoranom se prolama glas Damira Urbana u uvodim stihovima svevremenske Lauferove Budi moja voda. Pomalo zbunjena publika u prvim redovima gleda na pozornicu tražeći riječkog glazbenika kojeg, eto, čuje no ne vidi. No već u sljedećem trenu sve su oči uprte u jednu od tribina s koje odjekuje: ja zvao sam te da dođeš iz snova i pružiš mi ruku. Činilo se kao da su Gibo i Urban izašli iz snova, pružili ruke karlovačkoj publici i bili sve ono što je oduševljena masa željela – malo topline, malo osjećaja, malo povjerenja, malo svega onoga što nam često nedostaje u užurbanim svakodnevicama.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/3m.jpg, Gibo u Karlovcu, Center}

Gibonni potom nastavlja u svojoj prepoznatljivoj osjećajnoj noti i razgaljuje Temperom, Librom, Ako me nosiš na duši, gađajući ravno u središte srca karlovačke dvorane koja ne posustaje u glasnom pjevanju. Uskoro Gibonni uzima u ruke gitaru, a na binu se uspinje Damir Urban koji upriličuje urnebes svojom pjesmom Mjesta za mene. No čini se kako atmosfera kulminira nekoliko minuta kasnije kada se glazbenicima na bini pridružuje i Ivana Husar-Mlinac i kreće Posoljeni zrak i razlivena tinta, pjesma o kojoj je tijekom godina rečeno toliko toga no još uvijek nisu pronađene riječi kojom bi se moglo opisati strujanje osjećaja koji prožimaju tijeko dok se dvoranom ori refren u bogatom aranžmaskom paketu u kojom je zastupljena u koncertnim izvedbama.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/4m.jpg, Gibo u Karlovcu, Center}

Završnim dijelom koncerta dominiraju Oprosti i Vrime da se pomirim sa svitom kada se neumorni Gibo, kako nas je već naviknuo, spušta u publiku i u potpunosti se stapa s ljudima koji mu oduševljeno pružaju ruke. Potom nestaje u mraku dok dvorana uzvikuje: Gibo! Gibo!. I vraća se s prvim taktovima Tolerance koja dodatno podiže atmosferu u dvorani. Razdragan i ponesen osjećajima sjeda na rub pozornice i u jedinstvu s publikom pjeva Zlatne godine, pjesmu koja je obilježila odrastanje jedne generacije koja neumorno prati svaki njegov korak.

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/5.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/5m.jpg, Gibo u Karlovcu, Center}

Koncert zaključuje pjesmom Mirakul u ponešto osvježenom, 'čistom' aranžmanu bez gostujućih glasova kojoj novo ruho savršeno pristaje. Uzbuđenu publiku za kraj Gibonni smiruje gotovo akustičnom verzijom Žeđam i zamolbom da ostanemo mirni i malo se ohladimo prije izlaska iz dvorane na zimske, negativne, Celzijevce. A kada se svjetla pale i Gibo nestaje iza bine ostaju adrenalinske injekcije koje se šire tijelom i onaj osjećaj potpune sreće koji zna potaknuti samo Gibo svojim pjesmama jer neki su osjećaji neuništivi!

{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/6.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/12/giboKA/6m.jpg, Gibo u Karlovcu, Center}

Gibonni je koncertom u karlovačkoj dvorani «Mladost» zaključio koncertnu sezonu u Hrvatskoj u 2010. godini. Iza njega, a i nas koji ga pratimo, godina je prepuna malih, neprocjenjivih glazbenih satisfakcija i neuništivih osmjeha koje smo razmijenili od Bjelovara početkom travnja do, eto, Karlovca sredinom prosinca. A Karlovac je, osim što je još jednom potvrdio Gibonnijev zvjezdani status na hrvatskom glazbenom nebu uz brojna najavljena iznenađenja donio i ono kojem se publika koja ga prati gotovo dva desetljeća na ovoj turneji potiho nadala – malo čistog Gibonnijevog organskog zvuka u kojem smo ponekad poneseni gostujućim glazbenicima i grandioznim aranžmanima zaboravili uživati. Za kraj, svima kojima je Gibo 2010. godinu učinio posebnom prenosim, i pridružujem se, Gibine želje za 2011. ispunjenu ljubavlju i povjerenjem.