Kada Gibonni, pjevač, tekstopisac i skladatelj koji je najsnažnije ime domaće glazbene scene, ima besplatan koncert u prostoru koji je ograničenog broja posjetitelja, sasvim je logično za očekivati da će karte nestati u roku nekoliko dana, da će dvorana biti popunjena do posljednjeg mjesta i da će biti vrlo teško nekoliko dana prije koncerta nabaviti ulaznicu.
Takav je slučaj bio i sa koncertom koji je u subotu održao u koprivničkoj sportskoj dvorani. Karata odavno nije bilo, a red za ulaz u dvoranu bio je užasno velik. Naša mala ekspedicija je uspjela vještim metodama švercanja i proguravanja ući u dvoranu odmah po dolasku na poprište događaja i uloviti najbolja mjesta koja se na jednom ovakvom koncertu mogu ugrabiti.
Gibonni je koncert započeo nešto poslije 20 sati pjesmom Dvije duše koja je okupljenu gomilu bacila u trans. Svi su oduševljeno skakali, plesali i u jedan glas pjevali. Gibo je uglavnom izvodio pjesme sa prijašnjih albuma dok je sa novoga izveo tek četiri skladbe i to: Hodaj, Tija bi te zaboravit, Vrime da se pomirim sa svitom i Anđeo u tebi.
Komunikacija s publikom je bila izvrsna, pa je tako uz razgovor s publikom Gibonni pozvao nekolicinu mladića i djevojaka iz prvoga reda da mu se pridruže na pozornici i zajedno s njim otpjevaju jednu skladbu.
Od pjesama sa starijih albuma izvedene su: Zlatne godine, Judi zviri i beštimje, Ovo mi je škola, Mirakul, Libar, Ispod moga pramca, U ljubav vjere nemam, Cesarica, I sve ću preživit, Divji cvit, Ne odustajem...
Koncert je zaključen nakon gotovo dva i pol sata sa bisom u kojem je izveo tri pjesme. Gibo nam se svima zahvalio što smo došli na ovaj koncert umjesto da smo otišli negdje na cajke. Na kraju se cijela ekipa od publike oprostila popularnom "gusjenicom" koju su prvi demonstrirali naši rukometaši 1996 godine kada su u Atlanti osvojili zlato na olimpijskim igrama.
