Zagreb je sinoć još jednom, po tko zna koji puta, gorio zahvaćen toplim i energičnim ritmovima. Sinoć su nakon punih 11. godina u Zagrebu nastupili apsolutno jedinstveni i fantastični LEB i SOL.
Moram odmah priznati da sam puno dvojio oko odlaska na koncert prvenstveno zbog nedostatka vremena, na kraju sve je ispalo super; kao i uvijek kada se ništa, previše ne planira.
LEB i SOL od samog početka krenuli su furiozno i već uvodnom temom Aber Dojde Donke digli su na noge okupljene poklonike njihove glazbe u prepunoj maloj dvorani Doma sportova. Ono što je uslijedilo bio je respektabilan presjek bogatog opusa fascinantne glazbe Leb i sol.
Frontman banda suptilno i nenametljivo vodio je band kroz nastup. Publika je izvrsno reagirala i surađivala kako su se redale uspješnice banda. Treba istaknuti da je LEB i SOL nastupio u originalnoj tj. prvoj postavi Vlatko, Garo, Koki i Bodan svojim svirkom jednostavno su raspametili nazočne. Svaki član banda imao je svoje solo dionice, gdje su vrlo jasno i ekspresivno pokazali svima, koliko su to kvalitetni i atraktivni glazbenici. Posebno su me oduševili Garo i naravno već tradicionalno Vlatko. Naravno, i Bodan i Koki bili su na visini zadatka. Ovdje se moram osvrnuti na Garu, koji je pokazao da duga pauza nije bitno utjecala na njegov feeling, a ni kondicija uopće nije upitna, Garo je uspio sve to odraditi i više nego što sam osobno očekivao. Zaista svaka čast!
Veliki Vlatko još jednom je pokazao i dokazao zašto je jedan od najvećih kada je u pitanju gitara. Svojim gitarističkim rukopisom tijekom koncerta dokazao je da svojom znanjem, sposobnostima, iskustvom i kvalitetom suptilno fuzionira apsolutno sve glazbene stilove: rock, jazz – rock, world music, new age, heavy metal, country, boogie i blues. U jednom trenutku imao sam osjećaj kao da slušam sudar ili dvoboj nekoliko gitarista (tko se sjeća filma ""Crossroads""), zna o čemu pišem. U Vlatkovom gitarističkom umijeću očituju se mnogi velikani gitare, koje namjerno sada neću nabrajati, ali ono što je bitno da je i ovim nastupom Vlatko dokazao i pokazao… da je jedan od najvećih, zaista izvrsno, fascinantno i jedinstveno.
I na kraju moram napisati još i ovo… cijeli band od početka do kraja koncerta, gotovo punih tri sata zvučao je… apsolutno fantastično. Težak rastanak od nazočnih poklonika rada i djela Leba i soli, potvrđuju čak tri bisa i svirka pod potpuno osvijetljenom dvoranom. Još jednom zajednički naklon i razgaljena lica koja se u nevjerici pitaju… nije moguće da je to zadnji puta? Tko zna?
