Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Glembajevi

Krležini “Glembajevi” doživjeli su, u svojih 90 godina postojanja, adaptaciju u nekoliko umjetničkih vrsta, no vjerojatno najneobičnija adaptacija, također i najteža, ona je u baletnu predstavu. Kompleksna i teška priča sa širokim izborom likova koja se odvija u Zagrebu prije malo više od 100 godina (1913.), često se referira na bližu i daljnju prošlost obitelji Glembaj, uvodeći dodatne likove, koji se u samoj drami tek spominju.

Koreograf i libretist Leo Mujić, nakon godinu dana proučavanja i rada na mnoštvu tekstova, odlučio se prikazati i taj povijesni dio priče pa tako već na samom početku pojavljuje se obiteljsko stablo obitelji Glembaj s mnoštvom živih i mrtvih članova. Okrenuti leđima i obučeni u crno, prati ih glazba Rahmanjinova, dok se glavni sudionici priče polako, jedan po jedan, okreću i predstavljaju, plesom.

Glembajevi
U drugom činu odvijaju se drame u kući Glembajevih u kojima dominira smrt, od ubogarke Rupert, do same barunice. Taj drugi, ujedno i posljednji čin završava izlaskom Leonea iz ludnice i odlaskom s Beatrix.

Izvukavši iz romana scene koje najbolje opisuju likove i priču, Leo Mujić napravio je koreografski jasan i nadasve dojmljiv balet čija se radnja lako prati upravo zahvaljujući izboru scena tj. događaja te ekspresivnim plesnim figurama. Izašavši iz okvira tzv. bijelog baleta, Mujić plesačima daje i glas, te se oni smiju,  jauču i teško dišu što predstavi daje dodatnu dimenziju i čini ju još stvarnijom. Uz ljudske glasove, javljaju se i snimljeni zvukovi, npr. topot konja i klopotanje kotača kočije pod kojima stradava ubogarka, no Mujićeva baletna avangarda ide još i dalje, dajući baletanima kišobrane u ruke i stvarajući jednu od najdojmljivijih vizualnih scena u kojoj,paradoksalno, gotovo da i nema plesa.

Glembajevi

Može se reći da je, koreografski, Mujić spojio klasični i moderni balet na najplesniji način, te “Glembajeve” odlikuje bogatstvo pokreta i plesnih kombinacija koje na trenutke koketiraju s akrobacijama. Dva sata baleta ispunjena su prekrasnim plesom tijekom kojeg su svi dijelovi tijela baletana u širokim pokretima, koji su naglašeni lepršavim ženskim kostimima čije bogatstvo materijala prekriva cijelo tijelo, no prati kretnje ruku i nogu produžujući dodatno pokrete i spajanjem čineči ih jednim neprekinutim nizom koji  opet, svaki na svoj način, priča priču, emociju, dočarava osobu.

Teško je i zamisliti put koji je ovaj balet prošao, a glavna osoba iza njega je upravo Mujić koji je na sebe preuzeo čak četiri uloge, te je on ovdje koreograf, redatelj, autor libreta, i glazbenog izbora. Iako je Leo Mujić u zagrebačkom Baletu prvi put gostovao još 2008. te je nastavio suradnju i kroz nekoliko idućih godina, njegovo prvo senzacionalno djelo, balet “Ana Karenjina”, sretno se poklopilo s dolaskom jednog od trenutačno najboljih hrvatskih baletana svjetskog glasa, Leonarda Jakovine, na mjesto ravnatelja baleta u koji je došao iz berlinskog Staatsballetta. Nastavak suradnje iznjedrio je i “Gospodu Glembajeve”.

Glembajevi

Poznavanje ansambla i njegovih mogućnosti često je detalj koji čini razliku od uspješnog do remek-djela, a Mujić prati zagrebački balet već gotovo deset godina tako da  lako može korerografirati ples za odabrane plesače kako bi iz njih izvukao ono najbolje, a to uključuje i pokrete i glazbu koja im je podloga.

Kao i kod “Karenjine”, ne postoji glazba skladana za “Glembajeve” pa se Mujić latio još i posla odabira glazbenih podloga. Izbor je pao na odabrana djela Rahmanjinova i Beethovena.