Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

20190407 203056

Koja je to tajna veza između Wardrune i metalaca koji su sinoć okupirali Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog? Sigurno svatko ponaosob ima svoje mišljenje i zna ga artikulirati, a ja ću pokušati opisati svoje i to kroz koncert kojemu sam sinoć svjedočila.

Pa da krenem. Wardruna je norveški bend kojeg su 2003. osnovala dva bivša člana black metal benda Gorgoroth – Einar Selvik i Gaahl (koji nije više član Wardrune) te Lindy Fay Hella. Želja im je bila da rade glazbu temeljenu na nordijskoj kulturi, tradiciji i povijesti i sve spretno spoje sa starim i tradicionalnim instrumentima.

Prvo su ih naravno prigrlili metalci jer su između ostalog nastupali i na festivalima poput npr. Hellfesta, a kada su surađivali i na seriji Vikinzi, otvorila su im se vrata i prema, reklo bi se – široj publici, koje je također jučer bilo u dvorani. I to u dvorani koja je bila rasprodana mjesecima unaprijed!

S par minuta zakašnjenja, mrak se spustio na pozornicu i publiku Lisinskog, čule su se glasne ovacije pozivajući Wardrunu da izađe. Wardruna je večer otvorila s pjesmom „Tyr“ (koja je ujedno i prva na njihovom trećem albumu „Runaljod“). Ikonografija je odmah dala da znanje da će se kroz cijeli nastup provlačiti mistika, kako kroz tamu (koja je vjerojatno bila noćna mora fotografima), tako i kroz instrumente koji izgledaju zanimljivo i neobično, a zanimljivo i neobično i zvuče. Velika sjena muzičara s njihovim čudnovatim instrumentima je izgledala moćno, a neobičan zvuk koji je ispunjavao prostor nas je vodio u tajanstvene krajeve i vremena Vikinga. Svjetla su se mijenjala iz zelenih u zlatne, a mi smo mogli nazirati Lindy-Fay kako korača i pleše iza/pored Einara.

Uz instrumente, čuli su se i zvuci prirode, poput vode, kamenja, ptica... stvarali su dojam gdje sam samo čekala neki vikinški brod kako plovi u pozadini.

U kratkim pauzama između setova, čule su se jako, jako glasne ovacije oduševljene publike.

Lindy_Fay i Einar su se uglavnom izmjenjivali na glavnim vokalima, dok je Einar znao i sam zasvirati na instrumentima. Gledajući izdaleka u tamnu pozornicu s tim minimalnim osvjetljenjem, neukom oku činilo bi se da čovjek izvodi kojekakav ritual na ribačici za kupus, ali ne… on maestralno izvodi prekrasnu pjesmu samo svojim glasom izvlačeći iz tog instrumenta nevjerojatan zvuk.

Tek pred predzadnju pjesmu frontmen se obradio publici rekavši kako je oduševljen i kako ne zna što bi rekao jer su ga svladale emocije. Odsvirali su „Helvegen“, a zatim se ostatak benda povukao s pozornice ostavivši ga samog. Ispričao je šaljivu priču o Ragnaru Lothbroku i odsvirao za kraj „Snake Pit Poetry“. Lisinski ga je ispratio uistinu glasnim i dugim aplauzom i energijom koju samo metalci kao publika znaju stvoriti. Lisinski koji je disao mistikom nekih davnih vremena nordijskih krajeva.

Set lista:
Tyr
Wunjo
Bjarkan
Heimta Thurs
Thurs
Runaljod
Raido
Völuspá
Isa
UruR
Algir - Stien klarnar
Dagr
Rotlaust tre fell
Fehu
NaudiR
Odal
Helvegen

Bis:
Snake Pit Poetry