Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

DSC 1036

U četvrtak 11. travnja u sklopu Muzičkog biennala održao se jedan doista izuzetan glazbeno-scenski performans – u foajeu NSK izveden je The Otheroom Rolfa Wallina, jednog od vodećih nordijskih skladatelja, čiji kompozicijski izraz obuhvaća širok raspon glazbenih izričaja. Riječ je o suradnji s koreografskim duom koji čine Heine Avdal i Yukiko Shinozaki, nastaloj prema narudžbi Ultima festivala suvremene glazbe (Oslo).

DSC 0985

The Otheroom je više misteriozni ritual nego koncert u tradicionalnom smislu – sve se kreće: glazbenici, publika, scenski elementi. Nema stolica, publika se kreće po svom nahođenju, četvero bosonogih glazbenika sviraju na postoljima u obliku kocki (sa svjetlećom gornjom površinom, koja ih obasjava odozdo i stvara neobičan scenski efekt), koje pak po cijelom prostoru pokreću plesači/"gurači kocki" u kompleksnoj, naizgled kaotičnoj koreografiji. Kreće se i golemi crni "stvor" (nazovimo ga tako) – konstrukcija od balona i platna, koja se na početku izvedbe gotovo prijeteće došuljala iz mraka u središnji prostor foajea i nastavila kretati po njemu rastjerujući publiku ispred sebe, da bi se pomalo dekonstruirala – ljudski pokretač "stvora" je u jednom trenutku pustio balone, koji su se digli visoko u zrak, držeći dugo platno, i tako je nastao neobičan zastor koji doslovno visi u zraku. Lebdeći zastor je zatim nastavio svoj život na pozornici, kao još jedan od elemenata u pokretu. Publika je mogla odlučiti hoće li stajati sa strane, na rubu foajea i promatrati izvana, ili pak sudjelovati u uzbudljivoj kolaborativnoj koreografiji, zajedno s glazbenicima i ostalim pokretnim scenskim elementima. Znači, birate hoćete li biti klasični pasivni promatrač ili ćete se uživjeti u taj fantastični svijet i igrati svoju ulogu – mičući se pred crnim "stvorom" ili sve bržim kubusima koji se kreću ukrug i postupno se približavaju središtu, dok se odjednom ne nađete zarobljeni u obruču između sad već vrlo brzih kubusa i morate reagirati sve okretnije da im izmaknete na vrijeme. Cijelo to vrijeme puhači (dvozvona truba, dvozvoni rog, dvozvoni trombon, dvozvoni eufonij) na svojim kockastim postoljima sviraju glazbu koja je, poput koreografje, kolaborativna – naime, za razliku od većine suvremene umjetničke glazbe koja je fokusirana na notni zapis, Wallinov koncept je da glazbenici improviziraju unutar pravila i granica koje dobivaju preko kompjuterskih ekrana, dakle nema tradicionalnog notnog zapisa. Glazba hipnotizira i uvlači publiku u čitav taj mikrokozmos, koji je gotovo čarobno nastao u foajeu NSK – kao da su svi prisutni postali neka vrsta zajednice ili tajnog društva, koju povezuje ritual inicijalizacije. Fascinira fokusiranost glazbenika koji se ne daju smesti ni kad njihovi kubusi jure ozbiljnom brzinom. Stilski, glazba ima nešto od prepoznatljivog nordijskog tona, a možemo je zamisliti i na nekom ECM-ovom izdanju. A definitivno je u stilu Muzičkog biennala – eksperimentalna, intrigantna, uzbudljiva, slušatelju ne donosi jednostavnu, milozvučnu ugodu, već pruža otpor pasivnom upijanju te poziva na propitivanje koncepta glazbe.

DSC 1001

Inače, svaka izvedba The Otherooma je jedinstvena i prilagođena prostoru, koji je zapravo još jedan kolaborativni element u nastanku djela. Također, o završetku se odlučuje in situ, ovisno o mogućnostima prostora. Predvorje zgrade NSK pokazalo se kao doista zanimljiv prostor – visoki stakleni zidovi kroz kojih vidimo noćno nebo veličanstven su ambijent za ovaj mistični glazbeni ritual.

The Otheroom je multimedijsko djelo u punome smislu; uključuje mnoge tehničke detalje, od ujednačavanja količine helija u balonima do high-tech programiranja i različitih mrežnih rješenja.

DSC 1014

Inače, The Otheroom je bio nominiran za Brit Awards u kategoriji Sound Art instalacija, elektronske glazbe i djela sa živom elektronikom.

Biennale nam je tako donio još jednu sjajnu izvedbu koja na uzbudljiv način propituje odnos glazbe i prostora i razbija predrasude o prostornim konvencijama u koncertnom ambijentu. Rezultat je fascinantna interakcija glazbe, prostora i publike, kakvu rijetko imamo priliku vidjeti na našim prostorima, obilježenim tradicionalnim poimanjem koncertne izvedbe.

DSC 1027

DSC 1030

DSC 1041