U Zagrebu je sinoć, 16. 9. održan pravi glazbeni spektakl – velika svjetska zvijezda Michael Buble, autor brojnih hitova, četiri Grammyja i više od 60 milijuna prodanih albuma, nastupio je u gotovo do kraja popunjenoj Areni.

Prethodne je dvije godine izbivao iz javnosti zbog zloćudne bolesti 6-godišnjeg sina, i upravo je to iskustvo suočavanja s teškom bolešću nadahnulo novi album "Love", koji promovira na aktualnoj turneji – koja je otvorena upravo u Zagrebu.

Michael Buble je Kanađanin koji dio imidža gradi na svom talijanskom porijeklu – što se fino uklapa u cijelu priču s njegovim revivalom croonerske i swing glazbe iz 50-ih, čiji su najveći predstavnici također bili Talijani porijeklom (Frank Sinatra, Dean Martin, Louis Prima...). U Hrvatskoj je pak više odjeknuo podatak o njegovom hrvatskom porijeklu s očeve strane - na što se sam Buble referirao tijekom ovog koncerta, rekavši više puta da se sad "vratio kući" i spomenuo svog hrvatskog djeda Mihovila iz Trogira, koji mu je prenio glazbeni ukus i poticao na bavljenje glazbom (na njegov nagovor prijavio se u show za mlade talente na kojemu je pobijedio sa 17 godina).

Koncert je otvorila jedan od Bubleovih trademark pjesama, "Feeling Good", single s albuma "It's Time" iz 2005, koja je do danas ostala jedna od njegovih najupečatljivijih interpretacija. Spektakularna pozornica organizirana je u obliku sfere unutar koje su na "katovima" raspoređeni svirači big-banda (od 38 članova, 16 su bili naši gudači), po sredini su stepenice na vrhu kojih se Buble ukazao na početku koncerta da bi se zatim spustio na donju razinu (pomalo kao u holivudskim mjuziklima iz 30-ih), iznad pozornice je visio okrugli video HD tanjur sa zanimljivim efektima, a iza pozornice ogroman video ekran, na kojem su prikazivani krupni kadrovi Bublea dok pjeva i razni efekti.
Pozornica je imala fan-pit i neku vrstu ekstenzije, odnosno pistu do druge pozornice u središtu prednjeg dijela partera, do koje je Buble povremeno odskakutao, na veliko oduševljenje fanova u tom dijelu partera.

Uslijedila je "Haven't Met You Yet", još jedan popularan Bubleov singl, kojega je i koautor. "My Funny Valentine" po stilu se nadovezala na "Feeling Good" – romantična jazz balada u Bubleovoj je interpretaciji dobila neočekivani twist – pravi bondovski štih, zahvaljujući neobičnom, raskošnom aranžmanu. "I Only Have eyes for you" i "When You're Smiling" klasični su jazz-swing brojevi, a "Sway" i "Lazy river" posvete Deanu Martinu i Bobbyju Darrinu.

Buble je zatim pitao publiku želi li netko zapjevati, što je završilo simpatično-nespretnim duetom Bublea i jednog gospodina iz publike, u kojem su izveli Sinatrinu "Fly Me to the Moon". Bublea je zatm kao vokalista na jednom broju zamijenio član big benda, koji je izveo "You're Nobody Till Somebody Loves you" (koja se također veže uz Deana Martina) – i pokazao se kao sjajan vokalist, upečatljivog i moćnog glasa, sa smislom za swing izričaj. Uslijedila je romantična balada "When I Fall in Love", koja se najviše veže uz velikog Nat King Colea, a zatim niz Bubleovih originalnih pjesama, koje su redom posvećene ljubavnim i obiteljskim temama (Buble je u komunikaciji s publikom često spominjao svoju obitelj) – malo dosadnjikave glazbeno govoreći, no to je brzo nadoknadio čim je prešao na ono što radi najbolje – energične i nadahnute obrade swing hitova kao što su Buona Sera Signorina i Just a Gigolo – možda ne posebno "inovativne" obrade, ali koje su toliko pune duha i toliko odišu ljubavi prema tom dijelu glazbene povijesti da im se ne može odoljeti.

Službeni dio koncerta zatvorila je Cry Me a River, a višestruki bis otvorila je instrumentalna izvedba jazz standarda Where or When – u kojoj je big band briljirao i pokazao da sadrži sjajne jazzere, a posebno je impresionirao pijanist, nadahnutim improvizacijama. Zatim je stigao i Buble i dao vokalnu interpretaciju tog istog standarda. Uslijedila je Everything, još jedna romantična pjesma, koju je Buble napisao za svoju partnericu, a za sam kraj čuli smo vrlo izražajnu interpretaciju Elvisove "Always on My Mind". Zatim je Buble "nestao" s pozornice – filmski, baš kako se i pojavio – na pokretnom elementu poda "utonuo" je ispod pozornice.

U oko 2 sata svirke Buble je izveo 20-ak pjesama, većinom swingerskih i croonerskih standarda, i pokazao zašto je toliko omiljen među publikom. Ugodan bariton, raskošni i ukusni aranžmani, sjajni instrumentalisti koji osiguravaju besprijekornu svirku stoje iza ovog uspješnog revivala dijela glazbene tradicije i prenošenja istog suvremenoj, mladoj publici. Za naklonost mladeži sigurno je zaslužan i ugodan izgled Bublea, koji bi po fizičkom izgledu lako prošao i kao zvijezda iz nekog boy benda.

Scena je luksuzna, ali estetski ukusna, savršeno se uklapa u cijelu retro-priču – evocira Bond filmove, nastupe Rat Packa u Las Vegasu, elegantne swing plesnjake iz 50-ih...

Usto, Buble je i pravi showman koji nam je pružio mali stand-up nastup duhovitim komentarima između pjesama i simpatičom komunikacijom s publikom. Tu i tamo bi krenuo s nekim govorom u cheesy smjeru, i onda izvalio neki šašavi twist, taman da ne postane previše slatkasto. Uživa u interakciji s publikom, pa je tako stalno trčkarao između dvije pozornice, pružao ruke fanovima, izveo duet s jednim članom publike, a pred kraj koncerta čak je uzeo mobitele nekoliko fanova i njima napravio selfije.

Bio je to sjajan scenski i glazbeni spektakl, glazbeno besprijekoran, i koji nam je na izuzetno šarmantan i strastven način prenio duh jedne druge glazbene epohe.