Kada sam prvi put posredstvom YouTube algoritma čuo stihove The smell of piss is so strong/It smells like decent bacon znao sam da su Sleaford Mods moj bend. Fokus pažnje je automatski bio usmjeren na dvojicu low life likova iz Nottinghama. Smješteni na zadnjem sjedalu autobusa u spotu za Tied up in Nottz odašiljali su nevjerojatnu količinu kurcobolje podebljanu s bezobraznim stavom engleske radničke klase. Nakon dugo vremena konačno se pojavio zeitgeist punk lišen bilo kakve poze. Bend koji je žanrovski odudarao od svega, a opet bio duboko ukorijenjen u povijest popularne muzike.
Cinična i nadrkana mitraljeska paljba Jasona Williamsona i minimalistička glazbena podloga Andrewa Fearna učinili su ih jednim od najrelevantnijih izvođača danas. Naravno, trebale su godine i godine da probiju balon lokalne atrakcije i dođu tamo gdje i pripadaju - u sam vrh. Iritantni hype koji je trajao dobrih par godina od objavljivanja albuma Divide and Exit nije se mogao izbjeći, no Sleafordi su pametno prešli preko zamki koje dolaze s time. Srećom u Ljubljanu su došli kada se sve to malo spustilo na zemlju tako da smo umjesto prepunog prostora ispunjenog ruljom koja tamo 'mora biti' dobili fino ispunjenu dvoranu s die hard fanovima iz Ljubljane, Zagreba i s pokojim radoznalim. Taman. Zvuk je bio poprilično loš i mutan s obzirom na reputaciju koju Kino Šiška uživa, ali za Sleaford Mods to je apsolutno ne bitno. Energija Jasona Williamsona nosi koncert i mjeri se u količini pljuvačke koju uspije izbaciti iz sebe dok tihi suborac Andrew pušta matrice, ispija zavidnu količinu piva i prkosi bilo kakvoj logici scenskog nastupa.
Muzika Sleaford Modsa nikad nije bila zamišljena da se izvodi u velikim dvoranama pa ostaje pitanje koliko bi cijeli ovaj nastup zvučao intenzivnije i bolje da se odvio recimo u jednom od prostora Metelkove ili nekom drugom prljavijem manjem mjestu par godina ranije. No bez obzira na to ovo je bio jako dobar tulum od nekih sat i kusur u kojem su Jason i Andrew predstavili svoj aktualni album Eton Alive.
Većina očito još nije prožvakala novi materijal i bilo je jasno da će tek na starijim hitovima s albuma Divide and Exit krenuti kaos. Na prve taktove Jolly Fuckera negdje u drugoj polovici koncerta krenuo je mosh pit koji nije stao do kraja. Bis je zakucan s klasicima Jobseeker, Tied up in Nottz i Discorse nakon kojih je bilo jasno da je to kraj.
Potiho se očekivalo da će možda odstupiti od standardne set liste s trenutne europske turneje pošto su prvi put u Sloveniji, no to se nije dogodilo. Prekratak koncert, naglasak najviše na novi album te furiozni kraj s udarnim hitovima ostavio je Kino Šišku poprilično napaljenu za još što možda i nije tako loša stvar u koliko dođe do idućeg susreta...