IMG 20191016 221328

Drugi zagrebački nastup kultne talijanske doom mašine Ufomammut učinio je zadnju etapu ove dosadne srijede vrijednom spomena. Povodom proslave 20 godina postojanja benda, ovaj psihoaktivni vanzemaljski entitet sletio je i u Močvaru gdje se vibracije njegovog djelovanja vjerojatno još uvijek osjećaju.

Zagrijavanje su vrlo dobro odradili domaći Lord Drunkalot isporučivši svoj vjerojatno najbolji live nastup od kad ih mi gledamo. Svirka je bila na razini, bend je većinom zvučao jako dobro, čvrsto i uvjerljivo, na momente fantastično. Budinski je sve svoje brojne gitarske eskapade odradio na zavidnoj razini i bilo je stvarno gušt slušati i gledati Ganjalfa kako vrlo uspješno muze svoj instrument. Vokalne etape su uz sav taj reverb na momente zvučale impozantno, osobito u povremenim falsetima koji su učinkovito sjekli zvučnu sliku točno kada je trebalo. Suradnja na relaciji bubanj-bas držala je bazu zvuka Lord Drunkalota zdravom i postojanom, bez narušavanja fluidnosti i većih, značajnijih ispadanja, iako smo dojma da bi si gospodin Drakonsmoke na momente mogao dozvoliti više slobode i kreativnosti s obzirom da je ovo što Lord Drunkalot sviraju svakako za to pogodna forma. Također, treba napomenuti kako je opća zvučna slika benda na mahove znala biti podosta mutna. Istina, i za takve momente ova forma ima tolerancije, no nekada je stvarno teško gledati kako se netko trudi izvući maskimum od svog instrumenta, a van izlazi možda 50 % očekivanog i 50 % niskokaloričnog mulja... To svakako može biti planirano, no u ovom slučaju nije izgledalo planski. Ovo zapravo nije nikakva zamjerka, samo opažanje. Puno razvikanijim bendovima događalo se i gore. Na primjer, uvijek se kod ovakvih slučajeva vraćaju slike gostovanja Black Cobre u Vintageu kada je iz nekog razloga zvuk vrhunskog live benda bio izmasakriran. U usporedbi s time i još brojnim sličnim slučajevima, ovo je bilo zanemarivo. Kao što smo već rekli, kad se podvuče crta, Lord je svoj nastup odradio tako da si nemaju što zamjeriti, u našem oku i uhu najbolji koji smo od njih imali prilike vidjeti i nadamo se da će uzlazni kvalitativni trend kojim se stvari za njih razvijaju potrajati.

IMG 20191016 221330

Ufomammut je relativno brzo izašao na stage. Sve je počelo u vrlo ambijentalnom i psihodeličnom tonu uslijed sonične razmjene na relaciji Poia - Urlo. Psihodelija je uvijek imala značajnu ulogu u njihovom stvaralaštvu i oduvijek je bila prisutna u zvuku ovog benda, no Mamuti su izgleda došli u fazu gdje baš taj aspekt žele dodatno istražiti, još ga više naglasiti na svojim nastupima i iskoristiti i drugi polaritet svoje hipnotičke moći. Od glasnog, masnog i bogatog, okrenuli su se tako i jednostavnosti minimalizma, koji su također, u svom stilu, obavili velom mistike. Početak njihovog nastupa obilježile su repetitivne gitarske dionice s vrlo malo izmjena u miksu s vokalom i synthom. U svakom slučaju, nastojali su stvoriti određeno meditativno stanje uz već puno puta viđen recept. No, jedno je nastojanje, drugo je rezultat. Nismo dobili dojam da je hipnoza bila previše uspješna. Više je izgledalo da su mnogi jedva čekali da onaj dobri stari Ufoamammut konačno zakorači u klub. Prva naznaka da se stvari kreću u tom smjeru bio je moment kada je Vita konačno sjeo za bubanj. Uz nekoliko valova poticajnih aplauza, svemirski mamut konačno je prelomio i Močvarom se prolomio onaj prepoznatljivi zvuk benda koji je toliko dao sceni i razvoju teške muzike. Taj bipolarni nastup, točnije njegov drugi dio, zapravo je dosta dobio na upečatljivosti upravo zbog ove prve, netipične i mirne etape. Vrlo brzo svi su zajahali riff, bend nije ni ostavljao drugog izbora. Kad su konačno krenuli, demonstirirali su zašto imaju status kakav uživaju među publikom širom planeta. Uigran i mobilizirajući stroj koji ne posustaje svojim je stavom i prezentacijom samo potvrdio ono što su svi okupljeni jako dobro znali - pred nama je trojac koji je u istoj postavi 20 godina i koji upravo tako i zvuči.

Redajući starije trake, kao što su uvijek s oduševljenjem popraćena Stigma ili Idolum, ali i noviji materijal sa Ecate i 8, Mamuti su odsvirali ubitačnu set listu i počastili nas, uvjetno rečeno, skraćenim presjekom svojih minulih 20 godina i ispunili naša očekivanja. Ako je suditi prema prijemu kod ostatka publike, nije teško zaključiti da je tako i u slučaju većine okupljenih.

Sjećanja na Ufomammut koja nosimo iz Močvare su monolitan zvuk, odlična svirka i atomsfera koju je od buđenja trebalo znati dovesti do usijanja. Sve u svemu, još jednom smo sami sebi potvrdili da je ovaj bend kupio našu nazočnost za svaki koncert koji nam je u dometu.