Par mjeseci se veseliš nekome koncertu i što se onda dogodi? Na dan koncerta buljiš u društvene mreže da vidiš kako se stvari odvijaju, odnosno koliko puta će se satnica pomaknuti. I još se smatram sretnom jer me je kolegica na vrijeme upozorila da je satnica pomaknuta. Inače bih kao idiot došla pred Močvaru u pola 8 i pitala se što se događa.
Kaže frend oko 9 će biti pred Močvarom sa pivom. Šaljem mu poruku – frende, uzmi gajbu piva jer… načekati ćeš se.
Kada su bendovi napokon stigli do Zagreba (ili je to bilo još na putu?), valjda su shvatili da neće imati vremena za tonsku probu pa su otkazali prvu predgrupu – Silver Dust. Oko pola 11 prostor kluba je bio krcat ali u dvoranu se nije moglo još neko vrijeme. Gužva, gužva, gužva… a onda su se otvorila samo jedna vrata, ona lijevo ako gledaš sa šanka. Desna nisu bila otvorena (kao što je uobičajeno), jer se tamo stisnuo merch. Super je to kad iz dupkom pune dvorane kreneš na wc a onda shvatiš da si došao ispred vrata kroz koja ne možeš proći.
No, da malo smanjim svoju gorčinu izazvanu ne gledanjem Moonspella (jer sam se ujutro morala ustati na vrijeme i otići na posao), grčki Rotting Christ sam gledala već ovo ljeto u Tolminu i znala sam što me otprilike čeka i jedva sam čekala reprizu. Kao i tamo „Apage Satana“ je izazvao možda najveći feedback kod publike. Zadnji album „The Heretics“ su predstavili s dvije stvari („Fire, God and Fear“ i „Dies Irae“), dok su ostatkom nastupa svirale starije stvari. Kako sam bila predaleko (a i na koncertima imam dojam da su svi dvometraši baš ispred mene), nisam mogla vidjeti tko je za bubnjevima, no, sasvim sam sigurna da je Sakis Tolis predvodio ove energične Grke tijekom nastupa koji je bio odličan, neobičan, zanimljiv i definitivno vrijedan čekanja.
Nakon fenomenalnog Rotting Christa, pogled na sat mi je opalio šamar i poslao doma. Koliko god da mi je obaveza pisanje ovog reporta, još je veća ona prema poslu. Žao mi je što nisam gledala opet gledala Moonspell, jer sam imala tu priliku par puta i nikada me nisu iznevjerili (osim evo sada svojom nesposobnom logistikom). S druge strane – da sam morala platiti ulaznicu i toliko čekati, ne znam. Nisu moji grijesi što im logistika nije šljakala. Na njihovom mjestu ja bih ljudima bar ponudila čobanac za triježnjenje nakon koncerta. Ne znam jesu li oni imali potrebu iskupiti se nekako? Ili smatraju da su se iskupili? Vi recite. Ja sam čangrizava žena koja se prerano pokupila i otišla.